Rat u Gradu

Uvodna riječ

Ovaj blog nastao je zbog spoznaje da se mnogi događaji iz domovinskog rata već različito interpretiraju i datiraju! Ili zaboravljaju! Kada je nama u Gradu počeo rat, složit ćemo se 01.10. ma u koju uru? Jeli ono kad je raketiran Srđ? Oko 9 i po? Već malo dalje, u Župi ili u Komolcu i Mokošici događalo se nešto drugačije.

Drugi razlog je što sam sasvim slučajno “naletio” na jedan potresni dokument, ratni dnevnik prognanice Anke Duper iz Mlina, koja je vrijedno zapisala sve kroz što su ona i suprug Pero prolazili u izbjeglištvu u Gradu. Prosto čudi ta energija i volja, u onim uvjetima zapisivati! Kako je to bilo: biti izbjeglica? A koliko sam pročitao njezin životopis (zbilja vrijedi pročitati njezin blog!) tete Anka nema reporterskih gena, iako je i sin Nikola krenuo nekako tim putem, pa ipak nešto tu ima… Čitajući dnevnik, otkrio sam da na blogu ima još toga, pa i to kako je Nikola Duper pomagao – o čemu opet nisam imao pojma… A ne sumnjam da malo ljudi ima pojma i o tome što sam ja radio i kako su neke poruke mimo svih komunikacijskih blokada dolazile do njih. Eto i to je opisano…

Želja mi je skupiti što više slika, dokumenata, svjedočanstava, pa molim sve koji mogu pomoći da se jave! Ako imate nešto iz rata – pošaljite, ako znate autora napišite svakako ime, a ja ću “pokupiti” sve što uspijem ne pitajući tko je autor, pa ako saznam napisat ću, a ako ne molim svakoga tko zna da mi javi! Jer i autori koji su život riskirali da bi nešto snimili zaslužuju svoje mjesto uz našeg pok.Pava Urbana.

Neka ove stranice pune slika i gorkih uspomena budu i njemu u spomen, kao i pok. prijatelju Miru Kerneru, a i kao veliko HVALA svima koji su stvarali Hrvatsku, najprije onima sa prve crte koji su na tim crtama obrane položili život, onima koji su život položili radeći da nama u Gradu olakšaju zatočeništvo, ili spašavajući ljude i imovinu, kao i onima sa prve crte koji su nastavili život u jednoj novoj Hrvatskoj, često nezadovoljni i pod PTSP-om, ali i svima koji su bilo kako doprinosili ratnom životu Grada, kao i svima koji su pomagali šaljući pomoć ili barem riječi ohrabrenja i podrške, ili su u povijesnom konvoju razbijali blokadu. Samo u tom zajedništvu stanovnika Hrvatske, Hrvata i ljudi drugih nacija koji su odsvukud došli pomoći, mogli smo pobijediti! Nikada Hrvatska nije disala tako složno i zato je bila jaka.