Blog i dalje stoji, mada godine prolaze i sjećanja blijede. Ali dok ima onih koji su se skrivali u podrume u strahu za svoj život na koji je netko nasrnuo, ima smisla da blog postoji. Ali i za one mlađe koji možda imaju interesa saznati što nas je to snašlo 1991 godine. Ne ponovilo se!
Ne blijede sjećanja na Sv. Nikolu 1991. kada je zlo navalilo na Grad, u pokušaju da nam ga uzme. Ispalili su 600 granata na Grad, spalili 7 palača, ubijali građane… Navalili na tvrđavu Imperial, čak se popeli na taracu, a onda… skupili mrtve, podvili repove i zbrisali niz Srđ… I? Ne, Grad nije pao!! Jer i Sveti Vlaho se pitao, a on je reko: NE. Nećete u Grad!! I nisu ušli… I neće nikada kao agresori. Jer sada smo spremni uzvratiti, imamo čime.
Poštovani,
Tiskano je III izdanje knjige “Pakao je počeo u Bleiburgu”. Sjećanja iz prve ruke. Tema: predaja na Bleiburgu, križni put, logori.
Knjgu šaljemo poštom, ako uplatite 8 € na račun firme i pošaljete adresu putem messengera, vibera na 098 244 144, (ili na grupama “Dubrovnik nekad i sad” i “Ratovi na dubrovačkom području”) ili na alat@a1net.hr Poštarina za Hrvatsku je u cijeni.
Broj računa nakladnika je: Alat Dubrovnik d.o.o., Kneza Domagoja 9, Dubrovnik, IBAN: HR8024840081101838011.
Za kupnju 3 i više knjiga cijena je 10% niža. Tako?er za sve učesnike i rodbinu učesnika Bleiburške tragedije, Križnih puteva i logora.
Knjigu je za vrijeme domovinskog rata (vratila su se sjećanja) napisao moj pok. otac, koji je Bleiburg, križni put i logore prošao i preživio. (Bogu hvala i bl. Stepincu) A nama su 45 godina sve skrivali, nije se smjelo ni spomenuti Bleiburg. Ali, danas je druga klima, zločini se otkrivaju. Zločinci dobivaju imena.
Vaši komentari su poželjni i bio bih Vam zahvalan na kratkom osvrtu, na adresi www.alat.hr.
S poštovanjem,
Dubravko Lasić
I tako smo se razdružili s njima, a oni navališe “da nas udruže”. Ali nije išlo. Toliko o današnjem danu. Dovoljno je.
A kad pogledam, eto tri godine sam bio aut. Ali, slike su tu, dnevnici su tu. Poneka slika je nestala, ali potrudit ?u se na?i ih. Nešto me omela bolest, nešto jedan novi “posli?”, Facebook grupa “Dubrovnik nekad i sad”, puno starih slika Dubrovnika i okolice. I puno vremena za “popravak ” tih starih negativa, vrijeme je nažalost pokazalo “zub vremena”.
E, da, prolaze dani, tjedni, mjeseci i godine… Život svašta donosi. Admin je Bogu hvala živ, pa upu?uje svoju zahvalnost transplantacijskom timu klini?ke bolnice Merkur u Zagrebu. Zahvalan sam im beskrajno, vratili su me sa “one” crte natrag u život! Nau?io sam i koliko je ta crta tanka. Danas sve štima, a sutra – uspavaju te i poprave kvar, za koji nisi niti znao da postoji! I eto me, ko novi sam, nakon 3 mjeseca i 25 dana!
idu godine. Blog se vrti i tu je, ali ima nekih problema, nestao je dio slika. Pa se izgubio (zapisani) password, što je admin hostinga riješio.
Ali barem sada znam što treba popraviti…
I eto nam još jednom svetog Nikole, sa šibom, ugljenom i darovima. One 1991 na svetog Nikolu darivali su nas Bizantinci darovima, slali su ih sa Osojnika, Žarkovice, sa topovnja?e itd, bili su explozivni, praskavi i nadasve – smrtonosni. Ko da ih je sam vrag tog dana obuzeo, sipali su na nas oganj, ?elik i olovo…Â A meni se nije sklanjalo, “puko mi film”… Sjedao sam prili?no gladan u boravku i mislio: pa ako ?e baš po meni, a neka ide u neku stvar, jer i tako su nam od života u?inili cirkus i to onaj u kojemu se i živi i umire. Zavisi samo od nišana na baca?u ili topu. I prošlo je i to, a zidine su još stajale oko Grada, stajao je Revelin, Min?eta, Lovrijenac, Sveti Ivan… Sve je stajalo, mada su se zbilja trudili da sve satru i da nas zatru. I nisu uspjeli… i nikad ne?e!! Ako su ondašnji branitelji ostarili, do?i ?e novi, mla?i, pou?eni domovinskim ratom, ali ovaj put sa dovoljno oružja i streljiva u rukama. Pa neka se usude letjeti ili broditi – ne?e dugo!! S neba na zemlju, a sa površine na dno!
Svim braniteljima koji su svoje živote utkali u tkivo zidina, neka je laka zemlja Hrvatska.
01.10.1991. jutro, napali su Dubrovnik.
01.10.2015. u isto vrijeme sje?am se tog ?ina u koji sam bio prisiljen povjerovati, do tog momenta sam još bio naivac koji je mislio da je tako nešto nemogu?e. Podcijenio sam barbare s istoka… One iste koji i danas dižu glas i ponašaju se kao uvrije?ene primadone. Oni, osvaja?i, rušitelji, palitelji i razbojnici. Ako i nisu svi, dosta ih je bilo koji su došli s tim ciljem, nebi li tako oteli naše.
Hvala svima koji su pali u obrani domovine. To su oni pravi branitelji, ti spadaju u onaj broj pravih. Slava im!
Zoran Erceg:
Pitaju me neki u komentarima di sam bio na današnji dan prije 22 godine. Znam, si?an se di sam bio na današnji dan 1992 godine.
To?no u pono? upalili smo prvo svitlo na zamra?enom Jadranu. Naime, zbog pomorske blokade od strane JNA svi svjetionici su bili pogašeni na hrvatskom Jadranu. U znak priznanja Hrvatske države od europskih zemalja, moja ekipa iz Odreda naoružanih brodova HRMa Dubrovnik i stari svjetioni?ar prebacili smo se na svjetionik sv. Andrija pokraj Dubrovnika. Akumulatorske baterije bile su prazne ali zahvaljuju?i o?uvanosti i odli?nom stanju starog mehanizma iz doba Austrougarske upalili smo svjetlo na svjetioniku to?no u pono?.
Kako je neprijateljska vojska imala opti?ku vidljivost iz nedalekog Zatona o?ekivali smo da ?e za oni pucati po nama kada vide upaljeno svjetlo na svjetioniku.
Bilo je zanimljivo osje?ati se kao glineni golub na streljani. ?ekali smo par minuta na vrhu svjetionika a onda smo se po?eli spuštati u podnožje.
Ukrcali smo se na glisere i vratili u Zapovjedništvo a da nije bilo vatrenog djelovanja.
Gušt je bio pokazati ponos.
Onako, iz dišpeta, smile emoticon prema njima a pred cijevima njihovih topova sa torpednih ?amaca Jugoslavenske ratne mornarice usidrenih u uvali Zaton pokraj Dubrovnika.
— osje?am se ponosno.
“Crni petak” dubrova?ki, 06.12.1991. dan kad se ginulo i kad su potpuno razulareni i bijesni ?etnici sasuli tone ?elika na grad. Zato je to dan koji budi sje?anja i na rat i nevolje i na hrabre ljude koji su krenuli braniti grad. Slava svima koji su svoje živote utkali u slobodu Hrvatske!
Njesam skoro godinu dana ništa postavio na blog… proletila godina, neznam kad i kako. I evo, došla zima, pa sam nastavio i ?itam ovo što sam danas postavio – “Ratni dnevnik tete Anke”. I po tko zna koji put, nakon 23 godine, zazebe oko srca, zaboli opet sva ta neljudskost i divljaštvo te jugoarmade, tih ?etnika koji su se maskirali u sve i svašta. Pa ma gdje mi bili na nekim listama – opet živimo neusporedivo bolje od tih isto?nih komšija! Kojima ?ak i bra?a Rusi zabiše kajlu u naftovod…
25. rujan
U Konavlima se i dalje puca. Mještani tih sela nijesu naoružani, ali bi htjeli braniti svoj dom. Poneko ima svoju lova?ku pušku i to je sve. Po no?i su se uklju?ili i brodovi pa ga?aju topovima. Nema mrtvih ni ranjenih. Danas smo organizirali Crveni križ, koji ?e djelovati u Župi.
26. rujan
Puca se sve ja?e. Ve? postaje opasno na kraju Konavala. Danas iseljavaju sela: Plo?ice, Vodova?a i Mikuli?i. O stanju na našem podru?ju radio Dubrovnik izvještava 24 sata. No?as je i Dubrovnik zamra?en. I pored toga održava se koncert u crkvi Male Bra?e. Pokušali su desant u luku Molunat, ali su odbijeni. Puca se sa brodova, a ba?eno je i nekoliko bombi.
Uobi?ajeno – pojma nemam zašto su slike nestale, ali uz pomo? gosp Nikole Dupera koji je sugerirao gdje je kvar, vratio sam sve slike u albume.
Ništa na internetu nije vje?no… pokvario se Word Perfect po prvi put, tko zna zašto, ali ne isklju?ujem zlonamjerni napad i sada nisu vidljive sve fotografije. Tu su, nisu nestale, samo je nešto sa putevima zbrljano, pa ?e trebati malo vremena dok to vratim. Ako netko dobro poznaje Word Perfect, pomo? je dobrodošla.
Ve? je preko 125.000 puta bila otvorena ova stranica i to u periodu od 2 godine i 10 mjeseci. I dok god ima netko tko ?e baciti pogled na sje?anja iz Domovinskog rata, ona ?e biti tu na internetu!