Ovakav opis, iz prve ruke, bez cifranja i dodataka zbilja ?ovjeku približi tu gluhu no?, u kojoj svi zvuci zamiru pred naletima pljuska. I onda zamišljam sliku malog ?ovjeka, a velikog ratnika, koji se jadan i mokar š?u?urio pod šatorskim krilom, u šljemu punom vode… I taj mali ?ovjek, sa svim drugim malim ljudima koji su s njim kisnuli te no?i – to je ona snaga koja nas je spasila, to su oni koji su nas obranili. Mali ljudi, a ne neki nadljudi, a išli su na 10 puta ve?u silu… Nekima iz Minken bojne ovaj Jusov opis neka bude mala ilustracija kako je 91 bilo u gradu i okolici. Samo je žalosno što se Minkenci danas laktaju i uguravaju, a mali ratnici, tihi kao i te no?i, ostaju negdje po strani, sa svim svojim sje?anjima na pro?ene muke. Hvala vam mali ljudi i veliki ratnici na svemu što ste u?inili.
Juso Grebovi?:
Idemo dalje prema Grabovici putem smo nailazili na stotine ?etnickih uniformi i prazne kutije od granata i municije. Sve teže se ide jer ?etnici tuku minobaca?ima. Dolazimo ispred Kaladjurdjevi?a, malo selo i minobaca?i ponekad zapucaju po nama, ali snajperi non stop rade. Continue Reading »
Juso Grebovi?:
Došao je dan kad su se ?etnici povukli iz Mokošice i mi prelazimo sa barkama preko na drugu stranu, mene šalju sa mojim bestrzajnim topom u Komolac na benzinsku pumpu da nebi ?etnici krenuli sa Brgata s tenkovima. Moja posada na topu je bila Ivo Gojak, Božo Perak, Ante iz Lisca. (neznam mu prezime) Continue Reading »
Juso Grebovi?:
Ali u 10.1991 dolaze teški dani za moj grad i za cijelu Hrvatsku. Napadnut je moj grad, odlazim u bivšu mjesnu zajednicu u Gružu da se javim kao dragovoljac. Došli su i moji prijatelji Milan, Zoran i Cipol ovaj put se nismo našli ispred Barbe nego u mjesnoj zajednici. Bilo nas je negdje ?etrdesetak dragovoljaca iz Gruža. Nešto kasnije po?inje nas život u paklu, ali ne samo nas boraca, nego svih gra?ana Dubrovnika. Continue Reading »
Pro?oše godine… Puno se toga promijenilo, stariji smo, neki su odavno bijeli, a neki nemaju nikakvu boju na glavi… Oni koji su sa?uvali glavu, pa moja prva misao ide uvijek onima koji su je izgubili, glavu ili život, kako tko to kaže, da mi možemo živjeti slobodno, da nam djeca imaju svoje pisce i da ne govore “bre”. Iako nije baš sve “po mjeri ?ovjeka”, kako se to lijepo i stru?no kaže.
I, eto sa ljetom na ovim stranicama postavljam još jednu ratnu ispovijed, jednog malog, obi?nog, za one što su došli – “gadnog”, (gadno ih je lemo!!) Â ali svakako hrabrog i zaslužnog ?ovjeka. A da ga nisu ?a?kali, nebi ih izlemo, pa su samo dobili zasluženo. Sa malo kamata… Continue Reading »
A broj otvaranja bloga prešao je 55.000. Idemo dalje… dok god se netko sjeti otvoriti blog i na?e zanimljivim pogledati zapisano i fotografirano, dobro je.
Andrew Brons (Velika Britanija):
“Oko 70 posto Hrvata ne želi u?i u Europsku uniju, a to mi se ne ?ini baš malo…Â Ali, ja imam neugodan osje?aj da je netko bacio vaše generale vukovima kako bi osigurao ulazak u EU”
Ajme… a ja sam mislio da samo mene mori taj neugodni osje?aj da bi nas ovi na vlasti sve prodali i podavili za tu ulaznicu?!? Treba im nešto “zvu?no” da im se ime ne spominje (samo) po zlu??
   U slobodnoj zemlji svi gra?ani mogu misliti svojom tintarom. I smiju to re?i, paze?i da ne izri?u uvrede… i laži. Tako kaže ustav. S druge strane, isprdeljuskani smo i poniženi do te mjere, da nam se rugaju oni ubojice i paliku?e, koji su sada pomislili da ?emo im sve oprostiti, jer eto suci kažu da smo mi zapravo isti, samo oni su nas malo zaebali, uzeli prije nas tenkove, avijone, brodove - pa i podmornice, pa su nam malo prvo dali po piz.., ali kad su naši golobradi i oni malo stariji popiz… – onda su oni dobili po piz… i podvili repinu. Continue Reading »
   Neugodne stvari NE mogu se pomesti pod tapit. Jednog ?e dana neki sudac podignuti tapit, a onda?? Vidjeli smo rezultat. I vrijedi prenijeti što piše Index:
   Kao što je vladaju?a propagandna mašinerija godinama narodu govorila da hrvatskih zlo?ina nije bilo, tako mu sada govori da je za te zlo?ine osu?en ?itav narod. Perfidna manipulacija, tako tipi?na za HDZ.
   Trovanje traje punih petnaest godina. U euforiji nakon Oluje jedino su Feral i Novi list donosili izvještaje o ubojstvima i plja?kama, o paleži ?itavih srpskih sela i napadima na izbjegli?ke kolone koje su milile prema Srbiji. Državna propaganda sve to je sustavno zataškavala. A one koji su o tome izvještavali proglašavala državnim neprijateljima. Bilo je, naime, popularno lagati u interesu Hrvatske.
Mi bi se trebali probuditi!
I tako danas svi padaju u nesvijest: presudilo generalima… Prvo: e jadni optimisti… što smo tražili – to smo i dobili!!! Veliki oduvijek gaze male. To je jedna istina. Ali, Ante Nobilo spominje i drugu, istina govore?i o ulozi crkve:
Crkva ni rije?ju ne spominje mnogobrojne žrtve koje su zaostale nakon te operacije. Nedostojno je Crkve da žrtve ignorira. Vjera zahtjeva da su žrtve upravo po?etak i fokus svega. A ovdje su žrtve nastale zbog paliku?a, koji su plja?kali bijelu tehniku. Haaški tribunal ne sudi Domovinskom ratu kao obrani i vra?anju teritorija, nego onima koji su omogu?ili pojedincima i individualcima da nekažnjeno ubijaju kako bi pokrali bijelu tehniku…
Svi ovo znamo!! Znamo i da je Nobilo presudu Blaški?u sa 45 godina sveo na 6! Kako nebih i ja ovo znao, kad su mi NAÅ I ukrali plinsku bocu?!? Kad su naši susjedu zapalili ku?u – samo zato jer je Crnogorac?? Cijeli život radio je predano za Atlas, bio je dobar ?ovjek i dobar prijatelj, ni muhu nebi zgazio. Netko je za to kriv. Neznamo tko je pripalio, ali odgovornost ide po vertikali – netko nije SPRIJE?IO takve doga?aje, uslijedio je prvi, pa slijede?i… pa smo tako i mi šporkali ruke. I sada su ovi to platili, ako nisu ništa krivi onda su Hrvatski mu?enici. A vi glasajte za ulazak u EU pod vodstvom zaprljanih i korumpiranih nesmjenljivih politi?ara!!!Â
    Evo, ipak ?u nešto re?i, jer jedan ?lanak u Slobodnoj ostavlja gorak okus. I pokazuje da je Dubrovnik ipak nešto širi i malo van službene “politike”, jer mi znamo i isti?emo da je prva žrtva rata u Dubrovniku bio pjesnik Milan Miliši?, Srbin. Mislim da to još više naglašava koliko je sulud bio taj “pothvat”, koji je brane?i Srbe – prvo u Gradu jednog ubio. Continue Reading »
   Evo, danas je na broja?u posjeta zapisano: 50.001 posjet ovoj stranici, od po?etka 2010 godine. Veseli me da ve?ina posjetitelja na?e nešto zanimljivo i zadrži se neko vrijeme.
   I, evo nakon male stanke, idemo dalje. Nastavak serije gospo?e Anke Duper, odlazak iz ratnog pakla i malo mira i odmora. Ali, napomenuo bih nešto što me uvijek naljuti kad ?ujem, a to su neki “vrli ratnici” koji kažu da nije trebalo odlaziti iz Grada, da su žene, djeca i starija ?eljad trebali ostati u Gradu i tako ga braniti. Continue Reading »
U obranu sam uklju?en ponovo od 24.08.1994, kada me je na zahtjev Ministarstva zdravstva ravnatelj bolnice pok. dr. Milan Tapalovi? potvrdio za glavnog vezistu MC. Nažalost, kako to ve? ide, netko je jednog dana u ime OIC-a Dubrovnik odlu?io “pokupiti” svu opremu, pa je tako 1994 godine prestala raditi radio veza MC Dubrovnik. Iako je Ministarstvo zdravstva 23.11.1994. zamolilo “Podru?ni ured za obranu – Dubrovnik” da mi dopusti da i dalje radim za njihove potrebe, od toga nije bilo ništa. Neki drugi su valjda odlu?ili da je vrijeme da se uklju?e u rad…
A ovo sam zaboravio, ali da se i to zna!Â
NAPOMENA:
    Istražitelji Haškog suda pozvali su me 18.06.2000 godine kao svjedoka doga?aja iz 1991 godine da se na?em s njima i iznesem im svoja zapažanja o po?etku rata i najtežim danima koje je Dubrovnik prošao. Nemam pojma kako su me našli… Valjda su neke poruke stigle i do nekih visokih zaposlenika Haškog tribunala? Continue Reading »
    Pitali su me ponekad dali sam dobio status branitelja, dali sam dobio invaliditet, pa u sveop?oj hajci na lažne branitelje mislim da vrijedi i ovo napisati. NE, NISAM. Zašto nisam – a bio sam predložen?? Continue Reading »
    Odmah po dolasku kod prijatelja “okupirao†sam “za potrebe Hrvatske republike†dio njegove packet-radio stanice i sa nje posredovao u slanju poruka. Prijatelj je bio presretan što može pomo?i, a sa njegovom vrhunskom opremom sve je išlo bez problema, samo je ipak bio jedan  problem?i?: pozivni znak. Continue Reading »