UsliÂjeÂdiÂlo je deÂvet uzasÂtoÂpnih noÂ?i, za meÂne noÂ?i straÂve. SaÂda sam bio daÂnoÂnoÂ?no veÂzan, i to lanÂcem s ruÂkaÂma na leÂ?iÂma. VeÂzao me je stražar VlaÂdiÂca. LaÂnac je bio saÂpet kaÂtanÂcem. Da bi ga boÂlje zaÂteÂgao, pri saÂpiÂnjaÂnju mi je upiÂrao koÂljeÂnom u leÂ?a. Continue Reading »
   Interesantno je sjetiti se i kako su se Dubrov?ani hranili tih dana. Mislim nikad bolje u povijesti. Morali su… Nažalost frižideri nisu više ni?emu služili, ni obi?ni ni dubinski, sve se ve? zagrijavalo, po?injalo kvariti, trebalo je pojesti svo meso koje je bilo zamrznuto, ili ga baciti. Continue Reading »
   MeÂho TuÂzlak niÂje šteÂdio snaÂgu. UsliÂjeÂdiÂli su udarÂci sa svih straÂna ciÂljaÂjuÂ?i reÂbra i buÂbreÂge. BoÂloÂvi su biÂli užaÂsni. Iako sam raÂzjaÂpio usÂta da urÂliÂknem, glas iz meÂne niÂje izlaÂzio. SaÂmo sam šištao kao gusÂka. ?uÂ?nuo sam i sav se skvr?io. Continue Reading »
   Reakcije primatelja bile su uglavnom sli?ne, prvo nevjerica otkuda sad poruka, pa onda pitanja kako je to stiglo, dali je to nekome do zafrkavanja, itd, ali je supruga rijetko kome odavala tajnu kojim putem nama dolaze informacije. Nije davala ni naš broj telefona, ve? bi primatelju prenijela poruku i pitala ga dali želi poslati odgovor. Continue Reading »
   Uglavnom, sva petorica su, iako osu?eni na visoke kazne, poslije mog izlaska otpušteni na uvjetnu slobodu. Svakako s obavezom da i u civilnom životu špijuniraju i potkazuju, jer jednom konfident – uviÂjek je konÂfiÂdent. ZluÂraÂdo se naÂdam da im je baÂrem saÂvjest ili strah da ih je sreÂdiÂna kao potÂkaÂziÂvaÂ?e preÂpoÂznaÂla poÂmuÂ?iÂvaÂla mirÂne sne. Continue Reading »
    I tako su prolazili prvi dani jednog novog iskustva, za koji Dum Marin kaže da je: RAT, poguba ljudske naravi. Ako sam u životu svašta promislio, sigurno mi se nikada nije prišuljala ta misao da ?e nas sna?i rat i to tako nepravedan u kojemu smo «topovska hrana», ne jer smo janjci, nego jer nemamo ?ime uzvratiti! Continue Reading »
   ImeÂna osÂtaÂlih, ?iÂje onoÂvreÂmeÂne fiÂziÂonoÂmiÂje i daÂnas ?uÂvam u sjeÂ?aÂnju, ni uz naÂjveÂ?i naÂpor ne moÂgu iz paÂm?eÂnja priÂzvaÂti. Možda zaÂto što s njiÂma, u onim najÂtežim treÂnuÂciÂma za meÂne, niÂsam imao konÂtaÂkta. Od za meÂne osoÂbno zaÂdužeÂne peÂtorÂke doÂbrih sluÂgu loših goÂspoÂdaÂra (KaÂpeÂtaÂnoÂvi?, TuÂzlak, VuÂlin, JaÂrak, BoÂsaÂnac) kaÂsniÂje sam na sloÂboÂdi sreÂtao MeÂhu TuÂzlaÂka i HajÂru KaÂpeÂtaÂnoÂviÂ?a. Continue Reading »
   Najprije hvala svima koji su doprinjeli da ovaj blog ostvari skoro 40.000 posjeta!! Broj je to koji obvezuje… I zato u 2011 idemo dalje, slijede nastavci serija, nove serije. I pokoja nova fotografija, ali zbilja ih je teško prona?i!
    Svim posjetiteljima bloga “Rat u gradu” sve najbolje u 2011, s nadom da ?emo promijeniti smjer i umjesto dolje po?eti i?i gore…
    Tom priÂliÂkom liÂjeÂpo je biÂlo gleÂdaÂti i slušaÂti jeÂdnog sveÂ?eÂniÂka (to je bio JoÂsip PeÂri? – priÂmjeÂdba V. L. L.) koÂji je tražio da reÂviÂdiÂra svoj stav, a što su naiÂv?iÂne jeÂdva doÂ?eÂkaÂli. A kad se je ovaj poÂpeo da goÂvoÂri, umjesÂto da reÂviÂdiÂra stav on je poÂ?eo da braÂni vjeÂru i hrvatÂsku stvar. No ?im je to opažeÂno, diÂgli su JuÂriÂni miÂljeÂniÂci graÂju i viÂku i skiÂnuÂli ga fiÂziÂ?kom snaÂgom doÂlje.” Continue Reading »
    Probudio sam se u podzemlju bolnice, okružen ranjenicima, bio sam me?u našim ranjenim borcima i civilima. Desna ruka, debelo zamotana do iznad lakta, nije boljela. Nisam zapravo ništa osje?ao. Continue Reading »
   ProÂbio sam se do poÂzorÂniÂce i u muÂkloj tišiÂni poÂ?eo goÂvoÂriÂti. PreÂpriÂ?ao sam svoÂju opÂtužniÂcu ne doÂdaÂjuÂ?i ništa noÂvo. NiÂsam ?ak ni izriÂjeÂkom priÂznao toÂ?nost inÂkriÂmiÂnaÂciÂje. Odmah sam nasÂtaÂvio riÂjeÂ?iÂma da po raÂspoÂpu MajÂstoÂroÂviÂ?u i jeÂdnaÂko opÂtužiÂvaÂnom vl?. BreÂkaÂlu ne može biÂti suÂ?eÂno kaÂtoÂliÂ?ko sveÂ?enÂstvo. Continue Reading »
    Neznam kojom brzinom u takvome trenutku radi mozak, ne mogu re?i što sam sve mislio, ako sam nešto i stigao misliti, ali znam samo da je kroz bljesak proletjelo da je u spremištu i polupuna boca plina i još jedan rezervni bidon pun goriva. Naravno i agregat. A izgori li agregat – ostajemo opet bez veze. Continue Reading »
   Tko je bio taj prvi, uz najÂboÂlju se voÂlju ne moÂgu sjeÂtiÂti. SmanÂdrljao je neÂkaÂkvu priÂ?iÂcu o svom u?ešÂ?u u borÂbi proÂtiv naÂroÂdne vojÂske i kaÂko je u jeÂdnoj priÂliÂci bio ?lan gruÂpe kÂoja je izÂvršila egzeÂkuÂciÂju nad dvoÂjiÂcom uhvaÂ?eÂnih parÂtiÂzanÂskih kuÂriÂra. On doÂduše niÂje puÂcao, ali je bio priÂsuÂtan kao osiÂguÂraÂnje. Continue Reading »
    Jedne ve?eri, u kasne sate, posjetila me kod ku?e “ekipa†iz bivšeg “štaba TOâ€, na ?ije ?elo je došao Miljenko Bratoš. Miljenka nisam vidio dugi niz godina, a odrasli smo zajedno na Pelinama. Sje?am se da je bio i Rudi Butkovi?, kolega iz OIC-a, a ostale sam zaboravio. Continue Reading »
   PoÂzorÂniÂca je djeÂloÂvaÂla sveÂ?aÂno, ukrašeÂna je biÂla veÂliÂkom TiÂtoÂvom sliÂkom (hoÂme maÂde, iz našeg kaÂzniÂoniÂ?kog ateÂliÂera) i držaÂvnom troÂbojÂniÂcom. Stol i neÂkoÂliÂko stoÂliÂca. U dvoÂraÂni, na prva dva reÂda stoÂliÂca sjeÂdiÂli su sveÂ?eÂniÂci doÂveÂdeÂni iz izoÂlaÂciÂje u “staÂklaÂri”. DaÂnas se ne sjeÂ?am da li je meÂ?u njiÂma bio i bisÂkup ?uÂle. Continue Reading »