Jan
20
2011

str.116. Premla?ivanje.

     Usli­je­di­lo je de­vet uzas­to­pnih no­?i, za me­ne no­?i stra­ve. Sa­da sam bio da­no­no­?no ve­zan, i to lan­cem s ru­ka­ma na le­?i­ma. Ve­zao me je stra­žar Vla­di­ca. La­nac je bio sa­pet ka­tan­cem. Da bi ga bo­lje za­te­gao, pri sa­pi­nja­nju mi je upi­rao ko­lje­nom u le­?a. Continue Reading »

Jan
17
2011

Ratna sje?anja – 15

    Interesantno je sjetiti se i kako su se Dubrov?ani hranili tih dana. Mislim nikad bolje u povijesti. Morali su… Nažalost frižideri nisu više ni?emu služili, ni obi?ni ni dubinski, sve se ve? zagrijavalo, po?injalo kvariti, trebalo je pojesti svo meso koje je bilo zamrznuto, ili ga baciti. Continue Reading »

Jan
15
2011

str.115. Po?etak torture.

    Me­ho Tu­zlak ni­je šte­dio sna­gu. Usli­je­di­li su udar­ci sa svih stra­na ci­lja­ju­?i re­bra i bu­bre­ge. Bo­lo­vi su bi­li uža­sni. Iako sam ra­zja­pio us­ta da ur­li­knem, glas iz me­ne ni­je izla­zio. Sa­mo sam ši­štao kao gus­ka. ?u­?nuo sam i sav se skvr?io. Continue Reading »

Jan
11
2011

Ratna sje?anja – 14

    Reakcije primatelja bile su uglavnom sli?ne, prvo nevjerica otkuda sad poruka, pa onda pitanja kako je to stiglo, dali je to nekome do zafrkavanja, itd, ali je supruga rijetko kome odavala tajnu kojim putem nama dolaze informacije. Nije davala ni naš broj telefona, ve? bi primatelju prenijela poruku i pitala ga dali želi poslati odgovor. Continue Reading »

Jan
10
2011

str.114. Muke po?inju.

    Uglavnom, sva petorica su, iako osu?eni na visoke kazne, poslije mog izlaska otpušteni na uvjetnu slobodu. Svakako s obavezom da i u civilnom životu špijuniraju i potkazuju, jer jednom konfident – uvi­jek je kon­fi­dent. Zlu­ra­do se na­dam da im je ba­rem sa­vjest ili strah da ih je sre­di­na kao pot­ka­zi­va­?e pre­po­zna­la po­mu­?i­va­la mir­ne sne. Continue Reading »

Jan
8
2011

Ratna sje?anja – 13

     I tako su prolazili prvi dani jednog novog iskustva, za koji Dum Marin kaže da je: RAT, poguba ljudske naravi. Ako sam u životu svašta promislio, sigurno mi se nikada nije prišuljala ta misao da ?e nas sna?i rat i to tako nepravedan u kojemu smo «topovska hrana», ne jer smo janjci, nego jer nemamo ?ime uzvratiti! Continue Reading »

Jan
5
2011

str.113. Mu?itelji

    Ime­na os­ta­lih, ?i­je ono­vre­me­ne fi­zi­ono­mi­je i da­nas ?u­vam u sje­?a­nju, ni uz na­jve­?i na­por ne mo­gu iz pa­m?e­nja pri­zva­ti. Mo­žda za­to što s nji­ma, u onim naj­te­žim tre­nu­ci­ma za me­ne, ni­sam imao kon­ta­kta. Od za me­ne oso­bno za­du­že­ne pe­tor­ke do­brih slu­gu lo­ših go­spo­da­ra (Ka­pe­ta­no­vi?, Tu­zlak, Vu­lin, Ja­rak, Bo­sa­nac) ka­sni­je sam na slo­bo­di sre­tao Me­hu Tu­zla­ka i Haj­ru Ka­pe­ta­no­vi­?a. Continue Reading »

Jan
1
2011

Sretna 2011!

    Najprije hvala svima koji su doprinjeli da ovaj blog ostvari skoro 40.000 posjeta!! Broj je to koji obvezuje… I zato u 2011 idemo dalje, slijede nastavci serija, nove serije. I pokoja nova fotografija, ali zbilja ih je teško prona?i!

     Svim posjetiteljima bloga “Rat u gradu” sve najbolje u 2011, s nadom da ?emo promijeniti smjer i umjesto dolje po?eti i?i gore…

Dec
30
2010

str.112. Ljudi i “ljudi”

     Tom pri­li­kom li­je­po je bi­lo gle­da­ti i slu­ša­ti je­dnog sve­?e­ni­ka (to je bio Jo­sip Pe­ri? – pri­mje­dba V. L. L.) ko­ji je tra­žio da re­vi­di­ra svoj stav, a što su nai­v?i­ne je­dva do­?e­ka­li. A kad se je ovaj po­peo da go­vo­ri, umjes­to da re­vi­di­ra stav on je po­?eo da bra­ni vje­ru i hrvat­sku stvar. No ?im je to opa­že­no, di­gli su Ju­ri­ni mi­lje­ni­ci gra­ju i vi­ku i ski­nu­li ga fi­zi­?kom sna­gom do­lje.” Continue Reading »

Dec
27
2010

Ratna sje?anja – 12

     Probudio sam se u podzemlju bolnice, okružen ranjenicima, bio sam me?u našim ranjenim borcima i civilima. Desna ruka, debelo zamotana do iznad lakta, nije boljela. Nisam zapravo ništa osje?ao. Continue Reading »

Dec
25
2010

str.111. Moj “nastup”.

    Pro­bio sam se do po­zor­ni­ce i u mu­kloj ti­ši­ni po­?eo go­vo­ri­ti. Pre­pri­?ao sam svo­ju op­tu­žni­cu ne do­da­ju­?i ni­šta no­vo. Ni­sam ?ak ni izri­je­kom pri­znao to­?nost in­kri­mi­na­ci­je. Odmah sam nas­ta­vio ri­je­?i­ma da po ra­spo­pu Maj­sto­ro­vi­?u i je­dna­ko op­tu­ži­va­nom vl?. Bre­ka­lu ne mo­že bi­ti su­?e­no ka­to­li­?ko sve­?en­stvo. Continue Reading »

Dec
22
2010

Ratna sje?anja – 11

     Neznam kojom brzinom u takvome trenutku radi mozak, ne mogu re?i što sam sve mislio, ako sam nešto i stigao misliti, ali znam samo da je kroz bljesak proletjelo da je u spremištu i polupuna boca plina i još jedan rezervni bidon pun goriva. Naravno i agregat. A izgori li agregat – ostajemo opet bez veze. Continue Reading »

Dec
20
2010

str.110. Prvi ?in.

    Tko je bio taj prvi, uz naj­bo­lju se vo­lju ne mo­gu sje­ti­ti. Sman­drljao je ne­ka­kvu pri­?i­cu o svom u?ešÂ­?u u bor­bi pro­tiv na­ro­dne voj­ske i ka­ko je u je­dnoj pri­li­ci bio ?lan gru­pe k­oja je iz­vršila egze­ku­ci­ju nad dvo­ji­com uhva­?e­nih par­ti­zan­skih ku­ri­ra. On do­du­še ni­je pu­cao, ali je bio pri­su­tan kao osi­gu­ra­nje. Continue Reading »

Dec
18
2010

Ratna sje?anja – 10

     Jedne ve?eri, u kasne sate, posjetila me kod ku?e “ekipa” iz bivšeg “štaba TO”, na ?ije ?elo je došao Miljenko Bratoš. Miljenka nisam vidio dugi niz godina, a odrasli smo zajedno na Pelinama. Sje?am se da je bio i Rudi Butkovi?, kolega iz OIC-a, a ostale sam zaboravio. Continue Reading »

Dec
15
2010

str.109. Velika predstava.

    Po­zor­ni­ca je dje­lo­va­la sve­?a­no, ukra­še­na je bi­la ve­li­kom Ti­to­vom sli­kom (ho­me ma­de, iz na­šeg ka­zni­oni­?kog ate­li­era) i drža­vnom tro­boj­ni­com. Stol i ne­ko­li­ko sto­li­ca. U dvo­ra­ni, na prva dva re­da sto­li­ca sje­di­li su sve­?e­ni­ci do­ve­de­ni iz izo­la­ci­je u “sta­kla­ri”. Da­nas se ne sje­?am da li je me­?u nji­ma bio i bis­kup ?u­le. Continue Reading »