Str. 93. Susret s ujakom
   SuÂznih o?iÂju ujak i ja smo se zaÂgrliÂli i tad zaÂ?uh riÂjeÂ?i: jaÂdno moÂje siÂro?e. NiÂsam ga shvaÂtio. VjeÂroÂjaÂtno viÂdeÂ?i da ne znam o ?eÂmu goÂvoÂri, ujak mi objaÂsni da mi je otac umro 31. ožujÂka. OdjeÂdnom se sjeÂtih jeÂdnog doÂgaÂ?aÂja koÂji sam poÂtpuÂno zaÂboÂraÂvio. NeÂgdje u traÂvnju, kad sam još bio u samiÂci pod isÂtraÂgom, neÂpoÂznaÂta me je osoÂba, vjeÂroÂjaÂtno zaÂtvoÂreÂnik kao i ja, poÂzvaÂla kroz “špiÂjunÂku” bliže k vraÂtiÂma i šaÂpaÂtom mi reÂkla da mi je umro otac. JeÂdva raÂzaÂbraÂvši riÂjeÂ?i, upiÂtah ga tko je umro. PeÂtar LasÂtri?, suÂdac u BaÂnjoj LuÂci, glaÂsio je odÂgoÂvor. “Å piÂjunÂka” se zaÂtvoÂriÂla i saÂmo sam zaÂ?uo koÂraÂke kaÂko se žurÂno udaÂljaÂvaju. Sjeo sam i odjeÂdnom se sjeÂtih da je reÂkao LasÂtri?. U BaÂnjoj LuÂci je žiÂvio, u isÂto vriÂjeÂme kaÂda je i taÂta služboÂvao, suÂdac tog preÂziÂmeÂna, miÂslim da mu je i ime biÂlo PeÂtar. U ?aÂsu uvjeÂrih sam seÂbe da se moj inÂforÂmaÂtor zaÂbuÂnio i da ga je sliÂ?nost preÂziÂmeÂna zaÂveÂla. VjeÂroÂvao sam, kaÂda bi to biÂla isÂtiÂna, da bi mi se viÂjest priÂop?iÂla služÂbeÂnim puÂtem. Ili sam baÂrem žeÂlio u to vjeÂroÂvaÂti. NaÂkon neÂkoÂliÂko daÂna bio sam ve? “siÂguÂran” da je inÂforÂmaÂciÂja neÂisÂtiÂniÂta i presÂtao sam na to miÂsliÂti. DaÂnas bi psiÂhoÂloÂzi reÂkli da se moÂja podÂsviÂjest, u onom okružeÂnju zla i neÂsreÂ?e, braÂniÂla od isÂtiÂne.
   StaÂjao sam bez riÂjeÂ?i. Ujak je još nešto goÂvoÂrio, no ja ga uoÂp?e niÂsam ?uo. PreÂnuÂle su me riÂjeÂ?i stražara upuÂ?eÂne ujaÂku NiÂki da je vriÂjeÂme za rasÂtaÂnak i da mi može, ako hoÂ?e, daÂti nešto noÂvaÂca i ciÂgaÂreÂta. Ujak mi je utrpao u ruÂke neÂkoÂliÂko kuÂtiÂja ciÂgaÂreÂta, vjeÂroÂjaÂtno kuÂpljeÂnih usput, doÂdaÂvši mi, koÂliko se sjeÂ?am, neÂkoÂliÂko stoÂtiÂna diÂnaÂra. Bio sam mu zaÂhvaÂlan, iako niÂsam znao što ?u s novÂcem. PoÂtrpaÂvši sve u džeÂpoÂve, vraÂtio sam se utoÂvaÂru balÂvaÂna. Moj mi se stražar do poÂvratÂka u zaÂtvor više niÂje ni jedÂnom riÂjeÂ?ju obraÂtio.
 NASTAVLJA SE