str. 91. Optužba
  PredÂsjeÂdnik je otvoÂrio rasÂpraÂvu, upiÂtao me za geÂneÂraÂliÂje i poÂtom dao riÂje? tužitÂelju. Bio je to mlaÂdi?, možda tek goÂdiÂnu-dÂvije staÂriÂji od meÂne, boÂležÂljiÂva izÂgleÂda sa naÂo?aÂlaÂma staÂkala deÂbeÂlih kao dno pivÂske boÂce. MoÂnoÂtoÂnim glaÂsom, ni jeÂdnom me priÂtom ne poÂgleÂdaÂvši, proÂ?iÂtao je straÂniÂcu i pol opÂtužniÂce. Težište je biÂlo na moÂme naÂvoÂdnom raÂdu za UNS-u. PriÂpaÂdnost usÂtaškoj mlaÂdeži, usÂtaškim juÂrišniÂciÂma i suÂdjeÂloÂvaÂnje u borÂbi proÂtiv NOV-e biÂlo je tek spoÂmeÂnuÂto. U kaÂsniÂjem tiÂjeÂku rasÂpraÂve niÂje više spoÂmiÂnjaÂno. KaÂda je tužiÂtelj zaÂvršio sa svoÂjom liÂtaÂniÂjom, predÂsjeÂdnik viÂjeÂ?a (kaÂsniÂje sam doÂznao da je po proÂfeÂsÂiji bio stoÂlar) upiÂtao me je da li sam opÂtužniÂcu raÂzuÂmio i da li se osjeÂ?am kriÂvim. RaÂzuÂmio da, kriv ne, glaÂsio je moj odÂgoÂvor. GaÂ?aÂjuÂ?i se paÂdežiÂma i miÂješaÂjuÂ?i “ti” i “vi”, predÂsjeÂdnik se poÂ?eo deÂraÂti na meÂne poÂziÂvajuÂ?i se na moÂje priÂznaÂnje u isÂtraÂzi. OdÂgoÂvoÂrio sam da mi je priÂznaÂnje baÂtiÂnaÂma iznuÂ?eÂno. Mi uhaÂpšeÂniÂke ne tuÂ?eÂmo – preÂzriÂvo je proÂkoÂmenÂtiÂrao. Upleo se i moj odÂvjeÂtnik (parÂtiÂzanÂski maÂjor) i zaÂtražio uvid u doÂkaÂze, tj. dviÂje moÂje naÂvoÂdne priÂjaÂve UNS-i proÂtiv SaÂve MarÂkoÂviÂ?a i VlaÂdiÂmiÂra DiÂjaÂka. PredÂsjeÂdnik je poÂ?eo nerÂvoÂzno preÂkaÂpaÂti paÂpiÂre pred soÂbom i onÂda odusÂtao uz priÂmjeÂdbu da ih neÂ?e daÂti na uvid i da je doÂvoÂljno što ih je on viÂdio. UosÂtaÂlom, tu je svjeÂdok SaÂvo MarÂkoÂvi?.
   PoÂzvan u suÂdniÂcu svjeÂdok MarÂkoÂvi?, uz viÂdljiÂvu neÂlaÂgoÂdu, poÂ?eo je davÂati isÂkaz naÂvoÂdeÂ?i da sam bio u usÂtaškoj mlaÂdeži, da sam bio zaÂdoÂjen usÂtašÂtvom i da je ?uo da sam kaÂsniÂje suÂdjeÂloÂvao u borÂbi proÂtiv NOV-e. UNS-u niÂje ni spoÂmeÂnuo. Na diÂrekÂtno piÂtaÂnje da li sam ga ja priÂjaÂvio, zbuÂnio se i reÂkao da niÂje siÂguÂran. Opet se oglaÂsio moj odÂvjeÂtnik reÂkaÂvši da je konÂtraÂdiÂktorÂno da ja MarÂkoÂviÂ?a priÂjaÂvljuÂjem kad sam ga upraÂvo ja na usÂtašÂkom suÂdu braÂnio na osnoÂvi ?eÂga je i pušten iz zaÂtvora. ZaÂpreÂpasÂtio sam se odaÂkle moj odÂvjeÂtnik zna taj deÂtalj jer sa mnom o toÂme niÂje niÂkaÂda ni proÂgoÂvoÂrio. Kao, uosÂtaÂlom, ni o biÂlo ?eÂmu druÂgom. ViÂdno uzruÂjan, predÂsjeÂdnik viÂjeÂ?a je zaÂtražio od MarÂkoÂviÂ?a izriÂ?it odÂgoÂvor da li mu je moÂje svjeÂdoÂ?eÂnje poÂmoÂglo ili ne. OdÂgoÂvor je glaÂsio: niÂje poÂmoÂglo – ali ni odmoÂglo, doÂdaÂvši da sam ja siÂgurÂno ve? bio uviÂdio da je rat izÂguÂbljen (1943!) i da ?e mi to jeÂdnom kaÂsniÂje, kad doÂ?e naÂroÂdna vlast, poÂmoÂ?i. Ne doÂbiÂvši o?eÂkiÂvaÂni i vjeÂroÂjaÂtno doÂgoÂvÂoreÂni odÂgovor, predÂsjeÂdnik je MarÂkoÂviÂ?a forÂmalÂno isÂtjeÂrao iz suÂdniÂce. Ni jeÂdna jeÂdiÂna riÂje? njeÂgoÂvog izlaÂgaÂnja niÂje ušla u zaÂpiÂsnik iako je moj odÂvjeÂtnik to tražio. Bio je to kraj rasÂpraÂve jer druÂgih svjeÂdoÂka niÂje ni biÂlo.
 NASTAVLJA SE