str. 83. Batine i po?etak su?enja
   U toÂme vreÂmeÂnu, nešto maÂnje od dva mjeÂseÂca, teÂmeÂljiÂto sam isÂpreÂbiÂjan dvaÂdesÂeÂtak puÂta, staÂjao saÂtiÂma na jeÂdnoj noÂzi, priÂsilÂno osÂtaÂjao buÂdan i do 72 saÂta, u isÂtoj noÂ?i izvoÂ?en i vraÂ?an na saÂslušaÂnja po 7-8 puÂta, duÂge saÂte proÂvoÂdio veÂzan lanÂciÂma ili liÂsiÂcaÂma bez hraÂne i voÂde, riÂbao isÂtih deÂset meÂtaÂra i po dvaÂdeÂset puÂta, slušao priÂ?e kaÂko ?u biÂti striÂjeÂljan, naÂgleÂdao se izÂmrcvaÂreÂnih ljuÂdi ?iÂji me je izÂgled treÂbao omeÂkšaÂti. Sve sam to izÂdržao gluÂmeÂ?i neÂkad buÂdaÂlu, neÂkad poÂkaÂzuÂjuÂ?i spreÂmnost na suÂraÂdnju. GuÂbio sam na težiÂni, ali sam posÂtaÂjao neÂkaÂko žiÂlaÂviÂji i otporÂniÂji. Trpio sam hlaÂdnoÂ?u jer sam bio odjeÂven kao usred ljeÂta. Bio je ve? poÂ?eÂtak proÂsinÂca. IzneÂnaÂda je sve zaÂvršiÂlo.
   NeÂkoÂliÂko je daÂna biÂlo zaÂtišje. MaÂlo sam se odmoÂrio i priÂkuÂpio snaÂgu. I onÂda, prvi put usred daÂna, poÂzvao me je isÂtražiÂtelj i prioÂp?io mi je da je isÂtraÂga zaÂvršeÂna i da ?e mi biÂti suÂ?eÂno. VraÂtio sam se u ?eÂliÂju i ve? naÂkon miÂnutu-dviÂje po meÂne je došao stražar, staÂvio mi liÂsiÂce na ruÂke i sproÂveo me pješiÂce glaÂvnim uliÂcaÂma BaÂnje LuÂke u druÂgi zaÂtvor zvaÂni “Crna kuÂ?a”. PriÂje raÂta to je biÂla kaÂzniÂoniÂca, loÂciÂraÂna goÂtoÂvo u stroÂgom sreÂdištu graÂda neÂdaÂleÂko ?uÂveÂne FerÂhaÂdiÂja džaÂmiÂje. Tu sam ubaÂ?en u saÂmiÂcu i vriÂjeÂme je staÂlo.
   GoÂtoÂvo mjeÂsec daÂna sa mnom nitÂko niÂje proÂgoÂvoÂrio niÂti jeÂdnu jeÂdiÂnu riÂje?. ViÂ?ao sam saÂmo stražaÂra koÂji me je puštao na praÂnje i pražÂnjeÂnje “kiÂble” te djeÂliÂteÂlja hraÂne koÂji niÂje poÂdiÂzao poÂgled. VaÂni je bio sniÂjeg, biÂlo je veÂoma hlaÂdno jer griÂjaÂnja niÂje biÂlo. Po ciÂjeÂli dan i doÂbar dio noÂ?i usÂtrajÂno sam koÂraÂciÂma preÂmjeÂraÂvao ?eÂliÂju, praÂvio ?u?ÂnjeÂve i mlaÂtaÂrao ruÂkaÂma zaÂgriÂjaÂvaÂjuÂ?i se baÂrem na taj naÂ?in.
   19. siÂje?Ânja 1950. goÂdiÂne, naÂkon doÂruÂ?ka (maÂlo crne toÂple teÂkuÂ?iÂne) izveÂden sam na sud. Dok sam u hoÂdniÂku ?eÂkao da doÂ?em na red, prisÂtuÂpio je jeÂdan goÂsÂpoÂdin i reÂkao da je moj odÂvjeÂtnik. Bio je to AbÂduÂseÂlam BaÂlaÂgiÂja, koÂjeÂga se sjeÂ?am s puÂnom zaÂhvalÂnošÂ?u. U?iÂnio je sve što je moÂgao da mi poÂmoÂgne. U suÂdniÂci se sve sveÂlo na ?iÂtaÂnje opÂtužniÂce naÂkon ?eÂga ju je odÂvjeÂtnik ospoÂrio reÂkaÂvši da sam po njoj ve? suÂ?en 1946. goÂdiÂne i praÂvoÂmoÂ?nom preÂsuÂdom VojÂnog suÂda 38. diÂviÂziÂje osloÂboÂ?en opÂtužbe. ZaÂhtiÂjeÂva moÂje treÂnuÂtaÂ?no osloÂbaÂ?aÂnje i puštaÂnje na sloÂboÂdu. IzveÂden sam iz suÂdniÂce i naÂkon deÂseÂtak miÂnuÂta poÂnoÂvno uveÂden. PriÂop?eÂno je da se suÂ?eÂnje preÂkiÂda a da ?eÂmo o nasÂtavÂku biÂti obaÂviÂješteÂni. Opet uobiÂ?aÂjeÂne liÂsiÂce, proÂlaz graÂdom i veÂliÂko izneÂnaÂ?eÂnje. Na porÂti zaÂtvoÂra ?eÂka me oveÂ?i paÂket.
NASTAVLJ ASE