str. 82. Sastavljamo optužnicu.
   NaÂkon neÂkoÂliÂko noÂ?i opet odlaÂzak na saÂslušaÂnje. Opet pasÂtoÂralÂna ljuÂbav ofiÂciÂra, odÂgojÂne baÂtiÂne i koÂnaÂ?no pat pozÂiciÂja. No ovaj puÂta i neÂkoÂliÂko naÂznaÂka što se od meÂne o?eÂkuÂje. PriÂznaÂnje da sam bio agent UNS-e (UsÂtaške nadÂzorÂne službe), da sam osoÂbno tuÂkao i malÂtreÂtiÂrao “naÂpreÂdne omlaÂdinÂce”, uglaÂvnom bio zuÂluÂm?ar, siÂleÂdžiÂja, ukratÂko ljudÂski ološ. Kad sam vraÂ?en u ?eÂliÂju, imao sam u glaÂvi znaÂke za neÂkoÂliÂko siÂnopÂsiÂsa. SaÂda je treÂbaÂlo izmiÂsliÂti priÂhvaÂtljiÂvu i na izÂgled vjeÂroÂjaÂtnu priÂ?iÂcu, koÂju ?e opet biÂti laÂko oboÂriÂti pred suÂdom. Moj zaÂpoÂ?eÂti dosÂsiÂer kod isÂtražiÂteÂlja za saÂda je saÂdržaÂvao saÂmo moÂje geÂneÂraÂliÂje. To se moÂra proÂmiÂjeÂniÂti. ZaÂto paÂmet u glaÂvu. Teško je biÂlo odluÂ?iÂti što od suÂgeÂriÂraÂnih priÂznaÂnja priÂhvaÂtiÂti. Sa UNS-om niÂkaÂda niÂsam imao niÂkaÂkvu veÂzu. SluÂ?aÂjem sam poÂznaÂvao DaÂliÂboÂra (preÂziÂme ne znam), naÂvoÂdnog djeÂlaÂtniÂka UNS-e, koÂji je udvaÂrao (kaÂsniÂje ožeÂnio) DeÂsi, neÂ?aÂkiÂnji MaÂre BoÂroÂvniÂce, u ?iÂjoj je obiÂtelÂji poÂput usvoÂjeÂnog siÂna žiÂviÂo moj ujak NiÂko. I to je biÂlo sve. NiÂkaÂda niÂsam bio konÂfiÂdent ni biÂlo ?iÂji špiÂjun. Moj naÂvoÂdni rad za UNS-u treÂbaÂlo je smjesÂtiÂti u 1942. i 1943. goÂdiÂnu, u doÂba kad sam niÂti zaÂsluÂgom niÂti kriÂvnjom imao 16 i naÂvršaÂvao seÂdaÂmnaÂesÂtu goÂdiÂnu. Pa zar je moÂguÂ?e da netÂko u to poÂvjeÂruÂje? HajÂde da to i priÂhvaÂtim i da konÂstruÂiram priÂ?u. No koÂga sam priÂjaÂvio? ImeÂna moÂraÂju biÂti stvarÂna a ne izmišÂljeÂna. To mi je bio veÂliÂki proÂblem. MoÂji isÂtražiteÂlji niÂsu na taÂkvoj “siÂtniÂci”, sreÂ?om, inÂzisÂtiÂraÂli. TaÂko ?e kaÂsniÂje u opÂtužniÂci biÂti naÂveÂdeÂno da sam priÂjaÂvio veÂ?i broj naÂpreÂdnih omlaÂdiÂnaÂca “od koÂjih su mnoÂgi streÂljaÂni”. Ti mnoÂgi “streÂljaÂni” niÂsu imaÂli ni ime ni preÂziÂme. Tu konÂstruÂkciÂju je na suÂdu moj odÂvjeÂtnik, AbÂduÂseÂlam BaÂlaÂgiÂja, u treÂnu oboÂrio. Ni predÂsjeÂdnik viÂjeÂ?a niÂje toj forÂmuÂlaÂciÂji poÂsveÂtio pažÂnju. UglaÂvnom sam isÂtiÂcao slaÂbo paÂm?eÂnje moÂleÂ?i mog isÂtražiÂteÂlja da mi poÂmoÂgne. NaÂkon neÂkolÂiko šaÂmaÂra ili udaÂraÂca paÂliÂcom, obiÂ?no bi mi dao sliÂjeÂdeÂ?i “šlaÂgvort”. Teško je biÂlo iz toÂga praÂviÂti moÂzaÂik. SreÂ?a je biÂla što je on svoÂjim riÂjeÂ?iÂma zaÂpiÂsiÂvao moÂja “priÂznaÂnja” koÂja su s onim što bih ja proÂmuÂcao imaÂla maÂlo ili niÂkaÂko veÂze. TaÂko je moj zaÂpiÂsnik doÂbiÂvao poÂmaÂlo na obujÂmu i broÂju straÂniÂca. Na kraÂju je to iznoÂsiÂlo dviÂje ili tri straÂniÂce. Iz tog je maÂteÂriÂjaÂla jaÂvni tužiÂtelj sasÂtaÂvio opÂtužniÂcu koÂja je imaÂla ?eÂtiÂri toÂ?ke i biÂla u poÂtpuÂnom suÂglaÂsju s opÂtužniÂcom jaÂvnog tužiÂteÂlja 38. diÂviÂziÂje (iz 1946. goÂdiÂne), poÂtpoÂruÂ?niÂka Å oÂfranÂca. No o toÂme kaÂsniÂje.
NASTAVLJA SE