Tu no? niÂsam moÂgao duÂgo zaÂspaÂti, sve mi se ?inilo kao neÂkaÂkav san. No u zlu viÂjest više niÂsam moÂgao suÂmnjaÂti. Oca sam zaÂisÂta veÂoma voÂlio i poštoÂvao i osjeÂ?ao sam neÂizÂmjerÂnu tuÂgu što se s njiÂme niÂsam moÂgao oprosÂtiÂti. Read more »
   SuÂznih o?iÂju ujak i ja smo se zaÂgrliÂli i tad zaÂ?uh riÂjeÂ?i: jaÂdno moÂje siÂro?e. NiÂsam ga shvaÂtio. VjeÂroÂjaÂtno viÂdeÂ?i da ne znam o ?eÂmu goÂvoÂri, ujak mi objaÂsni da mi je otac umro 31. ožujÂka. OdjeÂdnom se sjeÂtih jeÂdnog doÂgaÂ?aÂja koÂji sam poÂtpuÂno zaÂboÂraÂvio. NeÂgdje u traÂvnju, kad sam još bio u samiÂci pod isÂtraÂgom, neÂpoÂznaÂta me je osoÂba, vjeÂroÂjaÂtno zaÂtvoÂreÂnik kao i ja, poÂzvaÂla kroz “špiÂjunÂku” bliže k vraÂtiÂma i šaÂpaÂtom mi reÂkla da mi je umro otac. Read more »
   U zaÂvršnoj riÂjeÂ?i tužiÂtelj je poÂspaÂno naÂglaÂsio veÂliÂku drušÂtveÂnu opaÂsnot opÂtužeÂniÂka tražeÂ?i po zaÂkoÂnu najÂveÂ?u kaÂznu. Moj je odÂvjeÂtnik u svoÂme izlaÂgaÂnju tvrdio da ništa niÂje doÂkaÂzaÂno i tražio osloÂboÂ?eÂnje. PoÂslaÂni smo u hoÂdnik da taÂmo saÂ?eÂkaÂmo praÂvoÂriÂjek. Read more »
  PredÂsjeÂdnik je otvoÂrio rasÂpraÂvu, upiÂtao me za geÂneÂraÂliÂje i poÂtom dao riÂje? tužitÂelju. Bio je to mlaÂdi?, možda tek goÂdiÂnu-dÂvije staÂriÂji od meÂne, boÂležÂljiÂva izÂgleÂda sa naÂo?aÂlaÂma staÂkala deÂbeÂlih kao dno pivÂske boÂce. MoÂnoÂtoÂnim glaÂsom, ni jeÂdnom me priÂtom ne poÂgleÂdaÂvši, proÂ?iÂtao je straÂniÂcu i pol opÂtužniÂce. Read more »
   LjeÂto, koÂloÂvoz, u soÂbi veÂoma toÂplo iako je proÂzor bio skiÂnut. Svi smo se znoÂjiÂli, praÂnje je i onaÂko biÂlo sveÂdeÂno na miÂniÂmuÂm. OsoÂbnu hiÂgiÂjeÂnu imaÂli smo neÂkoÂliÂko miÂnuÂta ujuÂtro. SaÂpuÂna niÂje biÂlo a ni toÂple voÂde. SiÂguÂran sam da je ?eÂliÂja smrdjeÂla kao jarÂ?ev brlog. MaÂlo poÂmaÂlo uspio sam se doÂguÂraÂti pod proÂzor i taÂko imao baÂrem maÂlo svježeg zraÂka. Read more »
   EgzeÂkuÂciÂje su obaÂvljaÂne pred zoÂru. U poÂdruÂmu su taÂkvim osuÂ?eÂniÂciÂma otÂkiÂvaÂne noÂge a ruÂke preÂveÂziÂvaÂne na leÂ?a. To su biÂli treÂnuÂci kad se koÂsa diÂzaÂla na glaÂvi. ?esÂto su kod otÂkiÂvaÂnja odjeÂkiÂvaÂli bolÂni jaÂuci kaÂda bi koÂva?, svjeÂsno ili neÂnaÂmjerÂno, proÂmašiÂvao zaÂkoÂviÂce i ?eÂkiÂ?em udaÂrao po kosÂti. Read more »
   U saÂmiÂci sam osÂtao još mjeÂsec daÂna i onÂda sam bio preÂbaÂ?en u zaÂjeÂdniÂ?ku ?eÂliÂju, meÂ?u zaÂtvoÂreÂniÂke koÂji su ?eÂkaÂli suÂ?eÂnje. Svog odÂvjeÂtniÂka niÂsam viÂdio sve do poÂnoÂvnog odlasÂka na sud. UšaÂvši u ?eÂliÂju suÂsreo sam poÂgleÂde koÂji su me sa zaÂniÂmaÂnjem proÂmaÂtraÂli. NaÂkon deÂvet mjeÂseÂci saÂmiÂce siÂgurÂno niÂsam reÂpreÂzenÂtaÂtiÂvno izÂgleÂdao. Read more »
    DuÂgo su me osÂtaÂviÂli na miÂru. Ve? je biÂlo otoÂpliÂlo, nasÂtuÂpiÂlo je proÂljeÂ?e a ja sam i daÂlje bio u saÂmiÂci. TjeÂdniÂma ne bih ?uo ljudÂsku riÂje?. I onÂda se je koÂta? opet poÂkreÂnuo. JeÂdne noÂ?i sam poÂnoÂvno poÂzvan isljeÂdniÂku. IzneÂnaÂ?eÂnje. StaÂjao sam pred viÂsoÂkim, neÂo?eÂkiÂvaÂno ureÂdnim ofiÂciÂrom inÂteÂliÂgenÂtnih o?iÂju i proÂduÂhoÂvljeÂnih crta liÂca. Read more »
   Ako se ne vaÂram, proÂfeÂsor BlaškoÂvi? je bio jeÂdno vriÂjeÂme miÂnisÂtar školÂstva (ili sliÂ?no) u noÂvoj soÂciÂjaÂlisÂtiÂ?koj reÂpuÂbliÂci HrvatÂskoj. Da sam u vriÂjeÂme isÂtraÂge znao kaÂkvim svjeÂdoÂkom u osoÂbi proÂfeÂsoÂra BlaškoÂviÂ?a raÂspoÂlažem, siÂgurÂno se ta imÂbeÂcilÂna konÂstruÂkciÂja ne bi našla u moÂjoj opÂtužniÂci. Read more »
   NeÂkoÂliÂko daÂna miÂra i ciÂjeÂla se priÂ?a poÂnaÂvlja. Ovaj put su na meÂni izloÂmljeÂne sve raÂspoÂložiÂve paÂliÂce naÂkon ?eÂga je usliÂjeÂdiÂlo “noÂgoÂmeÂtaÂnje”. Tu je treÂbaÂlo ?uÂvaÂti glaÂvu i preÂpoÂne. SreÂ?om, isljeÂdnik je brzo odusÂtao, sjeo za stol i osloÂvio me tajÂnim agenÂtom “XLIX”. PreÂtposÂtaÂvljam da sam imao krajÂnje idiÂotÂski izraz liÂca jer se poÂ?eo groÂhoÂtom smiÂjaÂti. Read more »
   U njeÂmu jeÂdan poÂkriÂva?, deÂbeÂli džemÂper, dva paÂra toÂplih ?aÂraÂpa, dviÂje košuÂlje i doÂnje ruÂblje, hljeb goÂtoÂvo okaÂmeÂnjeÂnog kruÂha te nešto suÂhoÂmeÂsnaÂtih proiÂzvoÂda. Da, i dviÂje kuÂtiÂje ciÂgaÂreÂta. Blagdan, veÂliÂki, neÂsluÂ?eÂni blagdan. Kao da su sa mnom u ?eÂliÂji i suÂpruÂga i majÂka i više niÂsam sam. Read more »
   U toÂme vreÂmeÂnu, nešto maÂnje od dva mjeÂseÂca, teÂmeÂljiÂto sam isÂpreÂbiÂjan dvaÂdesÂeÂtak puÂta, staÂjao saÂtiÂma na jeÂdnoj noÂzi, priÂsilÂno osÂtaÂjao buÂdan i do 72 saÂta, u isÂtoj noÂ?i izvoÂ?en i vraÂ?an na saÂslušaÂnja po 7-8 puÂta, duÂge saÂte proÂvoÂdio veÂzan lanÂciÂma ili liÂsiÂcaÂma bez hraÂne i voÂde, riÂbao isÂtih deÂset meÂtaÂra i po dvaÂdeÂset puÂta, slušao priÂ?e kaÂko ?u biÂti striÂjeÂljan, naÂgleÂdao se izÂmrcvaÂreÂnih ljuÂdi ?iÂji me je izÂgled treÂbao omeÂkšaÂti. Read more »
   NaÂkon neÂkoÂliÂko noÂ?i opet odlaÂzak na saÂslušaÂnje. Opet pasÂtoÂralÂna ljuÂbav ofiÂciÂra, odÂgojÂne baÂtiÂne i koÂnaÂ?no pat pozÂiciÂja. No ovaj puÂta i neÂkoÂliÂko naÂznaÂka što se od meÂne o?eÂkuÂje. PriÂznaÂnje da sam bio agent UNS-e (UsÂtaške nadÂzorÂne službe), da sam osoÂbno tuÂkao i malÂtreÂtiÂrao “naÂpreÂdne omlaÂdinÂce”, uglaÂvnom bio zuÂluÂm?ar, siÂleÂdžiÂja, ukratÂko ljudÂski ološ. Read more »
   DošaÂvši u ?eÂliÂju, ne zaÂ?uh ni jeÂdno piÂtaÂnje. O?iÂto je izraz moÂga liÂca sve reÂkao. Po prvi put niÂsam izÂbjeÂgaÂvao doÂdir hlaÂdnog beÂtoÂna, suÂproÂtno, ?ak mi je goÂdio. U glaÂvi mi je bruÂjaÂlo, ciÂjeÂlo me je tiÂjeÂlo boÂljeÂlo. Dan sam doÂ?eÂkao buÂdan, konÂcenÂtriÂraÂjuÂ?i miÂsli na stvaÂri koÂje se doÂgaÂ?aÂju izvan ovog žiÂvoÂta. Read more »
   OdluÂ?io sam šuÂtjeÂti. I sam znaÂjuÂ?i da neÂ?u proÂgoÂvoÂriÂti, ofiÂcir uze sa stoÂla onu paÂliÂcu. SliÂ?iÂla je na koÂmad guÂmeÂne ciÂjeÂvi za poÂliÂjeÂvaÂnje vrta s kožnom om?om na jeÂdnom kraÂju. ProÂvuÂkaÂvši ruÂku kroz tu om?u, poÂ?e paÂliÂcom laÂgaÂno udaÂraÂti po dlaÂnu sloÂboÂdne ruÂke istoÂdoÂbno mi priÂlaÂzeÂ?i. Read more »