str. 94. U zatvoru

    Tu no? ni­sam mo­gao du­go za­spa­ti, sve mi se ?inilo kao ne­ka­kav san. No u zlu vi­jest vi­še ni­sam mo­gao su­mnja­ti. Oca sam za­is­ta ve­oma vo­lio i po­što­vao i osje­?ao sam ne­iz­mjer­nu tu­gu što se s nji­me ni­sam mo­gao opros­ti­ti. Read more »

Str. 93. Susret s ujakom

    Su­znih o?i­ju ujak i ja smo se za­grli­li i tad za­?uh ri­je­?i: ja­dno mo­je si­ro?e. Ni­sam ga shva­tio. Vje­ro­ja­tno vi­de­?i da ne znam o ?e­mu go­vo­ri, ujak mi obja­sni da mi je otac umro 31. ožuj­ka. Odje­dnom se sje­tih je­dnog do­ga­?a­ja ko­ji sam po­tpu­no za­bo­ra­vio. Ne­gdje u tra­vnju, kad sam još bio u sami­ci pod is­tra­gom, ne­po­zna­ta me je oso­ba, vje­ro­ja­tno za­tvo­re­nik kao i ja, po­zva­la kroz “špi­jun­ku” bli­že k vra­ti­ma i ša­pa­tom mi re­kla da mi je umro otac. Read more »

str. 92. Osuda.

    U za­vršnoj ri­je­?i tu­ži­telj je po­spa­no na­gla­sio ve­li­ku drušÂ­tve­nu opa­snot op­tu­že­ni­ka tra­že­?i po za­ko­nu naj­ve­?u ka­znu. Moj je od­vje­tnik u svo­me izla­ga­nju tvrdio da ni­šta ni­je do­ka­za­no i tra­žio oslo­bo­?e­nje. Po­sla­ni smo u ho­dnik da ta­mo sa­?e­ka­mo pra­vo­ri­jek. Read more »

str. 91. Optužba

   Pred­sje­dnik je otvo­rio ras­pra­vu, upi­tao me za ge­ne­ra­li­je i po­tom dao ri­je? tužit­elju. Bio je to mla­di?, mo­žda tek go­di­nu-d­vije sta­ri­ji od me­ne, bo­ležÂ­lji­va iz­gle­da sa na­o?a­la­ma sta­kala de­be­lih kao dno piv­ske bo­ce. Mo­no­to­nim gla­som, ni je­dnom me pri­tom ne po­gle­da­vši, pro­?i­tao je stra­ni­cu i pol op­tu­žni­ce. Read more »

str. 90. Su?enje!

    Lje­to, ko­lo­voz, u so­bi ve­oma to­plo iako je pro­zor bio ski­nut. Svi smo se zno­ji­li, pra­nje je i ona­ko bi­lo sve­de­no na mi­ni­mu­m. Oso­bnu hi­gi­je­nu ima­li smo ne­ko­li­ko mi­nu­ta uju­tro. Sa­pu­na ni­je bi­lo a ni to­ple vo­de. Si­gu­ran sam da je ?e­li­ja smrdje­la kao jar­?ev brlog. Ma­lo po­ma­lo uspio sam se do­gu­ra­ti pod pro­zor i ta­ko imao ba­rem ma­lo svje­žeg zra­ka. Read more »

str. 89. “Život” u zatvoru

    Egze­ku­ci­je su oba­vlja­ne pred zo­ru. U po­dru­mu su ta­kvim osu­?e­ni­ci­ma ot­ki­va­ne no­ge a ru­ke pre­ve­zi­va­ne na le­?a. To su bi­li tre­nu­ci kad se ko­sa di­za­la na gla­vi. ?es­to su kod ot­ki­va­nja odje­ki­va­li bol­ni ja­uci ka­da bi ko­va?, svje­sno ili ne­na­mjer­no, pro­ma­ši­vao za­ko­vi­ce i ?e­ki­?em uda­rao po kos­ti. Read more »

str. 88. ?ekanje su?enja.

    U sa­mi­ci sam os­tao još mje­sec da­na i on­da sam bio pre­ba­?en u za­je­dni­?ku ?e­li­ju, me­?u za­tvo­re­ni­ke ko­ji su ?e­ka­li su­?e­nje. Svog od­vje­tni­ka ni­sam vi­dio sve do po­no­vnog odlas­ka na sud. Uša­vši u ?e­li­ju su­sreo sam po­gle­de ko­ji su me sa za­ni­ma­njem pro­ma­tra­li. Na­kon de­vet mje­se­ci sa­mi­ce si­gur­no ni­sam re­pre­zen­ta­ti­vno iz­gle­dao. Read more »

str. 87. Kraj istrage.

     Du­go su me os­ta­vi­li na mi­ru. Ve? je bi­lo oto­pli­lo, nas­tu­pi­lo je pro­lje­?e a ja sam i da­lje bio u sa­mi­ci. Tje­dni­ma ne bih ?uo ljud­sku ri­je?. I on­da se je ko­ta? opet po­kre­nuo. Je­dne no­?i sam po­no­vno po­zvan islje­dni­ku. Izne­na­?e­nje. Sta­jao sam pred vi­so­kim, ne­o?e­ki­va­no ure­dnim ofi­ci­rom in­te­li­gen­tnih o?i­ju i pro­du­ho­vlje­nih crta li­ca. Read more »

str. 86. priznanje, glad…

    Ako se ne va­ram, pro­fe­sor Bla­ško­vi? je bio je­dno vri­je­me mi­nis­tar škol­stva (ili sli­?no) u no­voj so­ci­ja­lis­ti­?koj re­pu­bli­ci Hrvat­skoj. Da sam u vri­je­me is­tra­ge znao ka­kvim svje­do­kom u oso­bi pro­fe­so­ra Bla­ško­vi­?a ra­spo­la­žem, si­gur­no se ta im­be­cil­na kon­stru­kci­ja ne bi na­šla u mo­joj op­tu­žni­ci. Read more »

str. 85. nastavak “islje?ivanja”

    Ne­ko­li­ko da­na mi­ra i ci­je­la se pri­?a po­na­vlja. Ovaj put su na me­ni izlo­mlje­ne sve ra­spo­lo­ži­ve pa­li­ce na­kon ?e­ga je usli­je­di­lo “no­go­me­ta­nje”. Tu je tre­ba­lo ?u­va­ti gla­vu i pre­po­ne. Sre­?om, islje­dnik je brzo odus­tao, sjeo za stol i oslo­vio me taj­nim agen­tom “XLIX”. Pre­tpos­ta­vljam da sam imao kraj­nje idi­ot­ski izraz li­ca jer se po­?eo gro­ho­tom smi­ja­ti. Read more »

str. 84. Svjetlo, pa tama.

    U nje­mu je­dan po­kri­va?, de­be­li džem­per, dva pa­ra to­plih ?a­ra­pa, dvi­je ko­šu­lje i do­nje ru­blje, hljeb go­to­vo oka­me­nje­nog kru­ha te ne­što su­ho­me­sna­tih proi­zvo­da. Da, i dvi­je ku­ti­je ci­ga­re­ta. Blagdan, ve­li­ki, ne­slu­?e­ni blagdan. Kao da su sa mnom u ?e­li­ji i su­pru­ga i maj­ka i vi­še ni­sam sam. Read more »

str. 83. Batine i po?etak su?enja

    U to­me vre­me­nu, ne­što ma­nje od dva mje­se­ca, te­me­lji­to sam is­pre­bi­jan dva­des­e­tak pu­ta, sta­jao sa­ti­ma na je­dnoj no­zi, pri­sil­no os­ta­jao bu­dan i do 72 sa­ta, u is­toj no­?i izvo­?en i vra­?an na sa­slu­ša­nja po 7-8 pu­ta, du­ge sa­te pro­vo­dio ve­zan lan­ci­ma ili li­si­ca­ma bez hra­ne i vo­de, ri­bao is­tih de­set me­ta­ra i po dva­de­set pu­ta, slu­šao pri­?e ka­ko ?u bi­ti stri­je­ljan, na­gle­dao se iz­mrcva­re­nih lju­di ?i­ji me je iz­gled tre­bao ome­kša­ti. Read more »

str. 82. Sastavljamo optužnicu.

    Na­kon ne­ko­li­ko no­?i opet odla­zak na sa­slu­ša­nje. Opet pas­to­ral­na lju­bav ofi­ci­ra, od­goj­ne ba­ti­ne i ko­na­?no pat poz­ici­ja. No ovaj pu­ta i ne­ko­li­ko na­zna­ka što se od me­ne o?e­ku­je. Pri­zna­nje da sam bio agent UNS-e (Us­ta­ške nad­zor­ne slu­žbe), da sam oso­bno tu­kao i mal­tre­ti­rao “na­pre­dne omla­din­ce”, ugla­vnom bio zu­lu­m?ar, si­le­dži­ja, ukrat­ko ljud­ski ološ. Read more »

str. 81. zašto?

    Do­ša­vši u ?e­li­ju, ne za­?uh ni je­dno pi­ta­nje. O?i­to je izraz mo­ga li­ca sve re­kao. Po prvi put ni­sam iz­bje­ga­vao do­dir hla­dnog be­to­na, su­pro­tno, ?ak mi je go­dio. U gla­vi mi je bru­ja­lo, ci­je­lo me je ti­je­lo bo­lje­lo. Dan sam do­?e­kao bu­dan, kon­cen­tri­ra­ju­?i mi­sli na stva­ri ko­je se do­ga­?a­ju izvan ovog ži­vo­ta. Read more »

str. 80. Prebijanje

    Odlu­?io sam šu­tje­ti. I sam zna­ju­?i da ne­?u pro­go­vo­ri­ti, ofi­cir uze sa sto­la onu pa­li­cu. Sli­?i­la je na ko­mad gu­me­ne ci­je­vi za po­li­je­va­nje vrta s ko­žnom om?om na je­dnom kra­ju. Pro­vu­ka­vši ru­ku kroz tu om?u, po­?e pa­li­com la­ga­no uda­ra­ti po dla­nu slo­bo­dne ru­ke isto­do­bno mi pri­la­ze­?i. Read more »