str.109. Velika predstava.

    Po­zor­ni­ca je dje­lo­va­la sve­?a­no, ukra­še­na je bi­la ve­li­kom Ti­to­vom sli­kom (ho­me ma­de, iz na­šeg ka­zni­oni­?kog ate­li­era) i drža­vnom tro­boj­ni­com. Stol i ne­ko­li­ko sto­li­ca. U dvo­ra­ni, na prva dva re­da sto­li­ca sje­di­li su sve­?e­ni­ci do­ve­de­ni iz izo­la­ci­je u “sta­kla­ri”. Da­nas se ne sje­?am da li je me­?u nji­ma bio i bis­kup ?u­le. Read more »

str.108. Å to se sprema?

    Pri­mije­ti­li smo da se ne­što po­se­bno­ga, neuobi­?a­je­nog do­ga­?a ka­da su je­dnog da­na po so­ba­ma proz­vani po­je­din­ci i odve­de­ni u “sta­kla­ru”. Uku­pno ih je bi­lo pe­de­se­tak. Me­?u nji­ma je bi­lo ne­mo­gu­?e pos­ta­vi­ti je­dno­zna­?nost. Izmi­je­ša­no drušÂ­tvo. Read more »

str.107. Revizija stava – I

    Po­ku­ša­vao sam uvi­jek bi­ti što ne­upa­dlji­vi­ji, po mo­gu­?nos­ti što ma­nje za­pa­žen. Držao sam se stro­go propi­sa, jer sam bio svjes­tan da bih sva­ki is­ko­rak sku­po pla­tio. Ra­zlog mo­joj bo­ja­zni je bi­lo izne­na­dno i ni­?im objašÂ­nji­vo za­ni­ma­nje ko­je je pre­ma me­ni po­ka­zao Ju­re Bi­li?, na­vo­dno ka­pe­tan OZN-e, po­mo­?nik upra­vni­ka za­tvo­ra. Read more »

str.106. Još 9 mjeseci.

    Rad mi je ?ak bio i pla­?en. Za­ra­da, ko­ju ni­ka­da u ži­vo ni­sam vi­dio, di­je­li­la se na tri di­je­la. Prva tre­?i­na je išla upra­vi ka­zni­oni­ce na ime di­je­la tro­ško­va mog iz­drža­va­nja, dru­ga je išla u moj de­po­zit (to sam tre­bao do­bi­ti pri­li­kom izlas­ka na slo­bo­du), dok je tre­?a slu­ži­la za po­dmi­re­nje ra­?u­na u za­tvor­skoj kan­ti­ni, gdje sam u to do­ba mo­gao ugla­vnom ku­p­ova­ti si­tni­ce za oso­bnu hi­gi­je­nu. Read more »

str.105. sa posla na posao…

    Je­dno­ga da­na, usred ra­da, Ni­ko­la odba­ci ?e­ki? i po­ža­li se stra­ža­ru ko­ji je bio u bli­zin­i da ja sa­mo za­bu­ša­vam i da on ra­di te­ži dio po­sla. Do ta­da to ni­je­dnom ni­je spo­me­nuo. Stra­žar pre­su­di da za­mi­je­ni­mo alat­ke. Sa­da sam ja uda­rao a Ni­ko­la pri­drža­vao šip­ku. Sva­ki moj uda­rac po­pra­tio je ne­kom pri­mje­dbom ru­ga­ju­?i se i vri­je­?a­ju­?i me. Read more »

str.104. Kamenolom.

    Vri­je­me sam pro­vo­dio sje­de­?i na svo­me mjes­tu, jer je le­ža­nje pre­ko da­na bi­lo za­bra­nje­no. Da­ni su bi­li uža­sno du­gi, jer su bi­li po­tpu­no bez sa­drža­ja. Read more »

str.103. Pobuna?!?

    U ti­ši­ni ko­ja je nas­ta­la na­kon po­mo­?ni­ko­vog prio­p?e­nja za­?u­jem vlas­ti­ti glas i shva­tim da sam re­kao: ja ne mo­gu. U is­tom tre­nut­ku, kao odjek, za­?u­še se dru­gi gla­so­vi go­vor­e?i da ne mo­gu ni oni. Po­mo­?nik se po­?e de­ra­ti kao da je po­lu­dio na­re­?u­ju­?i po­kret. Nit­ko se ni­je ni po­ma­kao. Read more »

str.102. Rudarski život.

    Za dan na­tje­ca­nja iza­bra­na je ne­dje­lja, tako da su obje gru­pe do­bi­le ra­di­li­šta po­dje­dna­ke kva­li­te­te. Ci­vi­li taj dan ni­su ra­di­li, pa su na izvo­zu is­ko­pa­nog uglje­na bi­li sa­mo za­tvo­re­n­ici. Sva­ka je gru­pa do­bi­la po odre­?e­ni broj me­tal­nih mar­ki­ca-bro­je­va ko­ji su vje­ša­ni na va­go­ne­te da bi se na izlazu zna­lo ko­ja je gru­pa ugljen is­ko­pa­la. Jasno da u bor­bi s vrhun­skim pro­fe­si­onal­ci­ma ni­smo ima­li šan­su. No, Uze­ir je sko­vao plan. Read more »

str.101. Smanjenje kazne.

    Kad je ko­na­?no za­po­vje­dnik re­kao da se opros­ti­mo, mo­ji­ma pa­de na pa­met da mi ni­su prio­p?i­li naj­ra­do­sni­ju i naj­lje­pšu vi­jest. Dan ra­ni­je je moj od­vje­tnik g. Ba­la­gi­ja ja­vio maj­ci da mi je Vrho­vni sud BiH ka­znu pre­ina­?io sa 5 na 3 go­di­ne za­tvora. Read more »

str.100. Posjet!

    Pri­bli­ža­va­li smo se ži­ci ko­jom je bio ogra­?en naš lo­gor. Ne­da­le­ko od ula­za pro­te­za­la se us­ka pru­ga ?i­je su tra­?ni­ce vo­di­le do bli­zine no­vog okna, na­pu­šte­nog, jer se po­ka­zao “?o­rak”. Pred sa­mim ula­zom bi­la je mi­ni­ja­tur­na skre­tni­ca. Read more »

str. 99. umalo problem!

    Bio je ko­nac ruj­na, na­vrša­vao se mje­sec da­na mog ra­da u ru­dni­ku. Znao sam da me­?u na­ma ima “cin­ka­ro­ša”, lju­di uli­zi­ca, pro­da­nih du­ša ko­ji su po­ku­ša­va­li, bla­te­?i dru­ge, ola­kša­ti vlas­ti­tu su­dbi­nu. Do ta­da ih još ni­sam bio upo­znao, ka­sni­je ?u ih ve­oma ?es­to su­sre­ta­ti. Read more »

str. 98. kopanje

    Mog prvog ra­dnog da­na upo­znao sam “hun­to­ve”, va­go­ne­te u ko­je je sta­ja­lo oko to­nu uglje­na. Ci­je­lo ra­dno vri­je­me uba­ci­vao sam u njih ot­ko­pa­ni ugljen, ra­de­?i naj­bo­lje što sam umio i mo­gao. Read more »

str. 97. Rad u rudniku

    Je­dan od nad­zor­ni­ka u na­šoj smje­ni bio je pos­ta­ri­ji ru­dar La­zar. S ve­li­kim br?i­na­ma dje­lo­vao je do­bro­du­šno. Bio je do­bar pre­ma svima na­ma sve dok nas na­kon mje­sec da­na ni­je po­?eo di­je­li­ti po na­ci­ja­ma i kva­li­fi­ka­ci­ja­ma dje­la za ko­ja smo bi­li su­?e­ni. Read more »

str. 96. Rudar!

    Na­kon ve­?e­re i pra­nja zdje­le, odve­de­ni pred dru­gu ba­ra­ku, pri­mi­li smo kažÂ­nje­ni­?ko rublje i odi­je­la kao i glo­ma­zne, ne­udo­bne ci­pe­le. Odi­je­la su bi­la od gru­be tka­ni­ne ta­mno­sme­?e bo­je, okru­gla ka­pa po­put plit­ke zdje­le od is­tog ma­te­ri­ja­la. Ru­blje je bi­lo bi­je­le bo­je. Ide­al­no za rad u ru­dni­ku, po­mi­slih. Read more »

str. 95. Kakanj, KPD Zenica!

    To?no na go­dišÂ­nji­cu mog uhi­?e­nja, 26. ko­lo­vo­za, ra­no uju­tro smo pro­bu­?e­ni. Re­?e­no nam je da spa­ki­ra­mo svo­je stva­ri jer ide­mo u “pre­ko­man­du”. To je mo­glo zna­?i­ti ka­zni­oni­cu u Ze­ni­ci ili Fo­?i. Po­sli­je do­ru­?ka (to­pla “go­la” ci­ko­ri­ja) po­di­je­ljen nam je po je­dan kruh, po­ve­za­ni smo lan­ci­ma u pa­ro­ve i u ko­lo­ni odve­de­ni na že­lje­zni­?ku pos­ta­ju. Bi­lo nas je ?e­trde­se­tak s pra­tnjom od je­dnog mi­li­ci­ona­ra na dvo­ji­cu osu­?e­ni­ka. Read more »