PoÂzorÂniÂca je djeÂloÂvaÂla sveÂ?aÂno, ukrašeÂna je biÂla veÂliÂkom TiÂtoÂvom sliÂkom (hoÂme maÂde, iz našeg kaÂzniÂoniÂ?kog ateÂliÂera) i držaÂvnom troÂbojÂniÂcom. Stol i neÂkoÂliÂko stoÂliÂca. U dvoÂraÂni, na prva dva reÂda stoÂliÂca sjeÂdiÂli su sveÂ?eÂniÂci doÂveÂdeÂni iz izoÂlaÂciÂje u “staÂklaÂri”. DaÂnas se ne sjeÂ?am da li je meÂ?u njiÂma bio i bisÂkup ?uÂle. Read more »
   PriÂmijeÂtiÂli smo da se nešto poÂseÂbnoÂga, neuobiÂ?aÂjeÂnog doÂgaÂ?a kaÂda su jeÂdnog daÂna po soÂbaÂma prozÂvani poÂjeÂdinÂci i odveÂdeÂni u “staÂklaÂru”. UkuÂpno ih je biÂlo peÂdeÂseÂtak. MeÂ?u njiÂma je biÂlo neÂmoÂguÂ?e posÂtaÂviÂti jeÂdnoÂznaÂ?nost. IzmiÂješaÂno drušÂtvo. Read more »
   PoÂkušaÂvao sam uviÂjek biÂti što neÂupaÂdljiÂviÂji, po moÂguÂ?nosÂti što maÂnje zaÂpažen. Držao sam se stroÂgo propiÂsa, jer sam bio svjesÂtan da bih svaÂki isÂkoÂrak skuÂpo plaÂtio. RaÂzlog moÂjoj boÂjaÂzni je biÂlo izneÂnaÂdno i niÂ?im objašÂnjiÂvo zaÂniÂmaÂnje koÂje je preÂma meÂni poÂkaÂzao JuÂre BiÂli?, naÂvoÂdno kaÂpeÂtan OZN-e, poÂmoÂ?nik upraÂvniÂka zaÂtvoÂra. Read more »
   Rad mi je ?ak bio i plaÂ?en. ZaÂraÂda, koÂju niÂkaÂda u žiÂvo niÂsam viÂdio, diÂjeÂliÂla se na tri diÂjeÂla. Prva treÂ?iÂna je išla upraÂvi kaÂzniÂoniÂce na ime diÂjeÂla troškoÂva mog izÂdržaÂvaÂnja, druÂga je išla u moj deÂpoÂzit (to sam treÂbao doÂbiÂti priÂliÂkom izlasÂka na sloÂboÂdu), dok je treÂ?a služiÂla za poÂdmiÂreÂnje raÂ?uÂna u zaÂtvorÂskoj kanÂtiÂni, gdje sam u to doÂba moÂgao uglaÂvnom kuÂpÂovaÂti siÂtniÂce za osoÂbnu hiÂgiÂjeÂnu. Read more »
   JeÂdnoÂga daÂna, usred raÂda, NiÂkoÂla odbaÂci ?eÂki? i požaÂli se stražaÂru koÂji je bio u bliÂzinÂi da ja saÂmo zaÂbušaÂvam i da on raÂdi teži dio poÂsla. Do taÂda to niÂjeÂdnom niÂje spoÂmeÂnuo. Stražar preÂsuÂdi da zaÂmiÂjeÂniÂmo alatÂke. SaÂda sam ja udaÂrao a NiÂkoÂla priÂdržaÂvao šipÂku. SvaÂki moj udaÂrac poÂpraÂtio je neÂkom priÂmjeÂdbom ruÂgaÂjuÂ?i se i vriÂjeÂ?aÂjuÂ?i me. Read more »
   VriÂjeÂme sam proÂvoÂdio sjeÂdeÂ?i na svoÂme mjesÂtu, jer je ležaÂnje preÂko daÂna biÂlo zaÂbraÂnjeÂno. DaÂni su biÂli užaÂsno duÂgi, jer su biÂli poÂtpuÂno bez saÂdržaÂja. Read more »
   U tišiÂni koÂja je nasÂtaÂla naÂkon poÂmoÂ?niÂkoÂvog prioÂp?eÂnja zaÂ?uÂjem vlasÂtiÂti glas i shvaÂtim da sam reÂkao: ja ne moÂgu. U isÂtom treÂnutÂku, kao odjek, zaÂ?uše se druÂgi glaÂsoÂvi goÂvorÂe?i da ne moÂgu ni oni. PoÂmoÂ?nik se poÂ?e deÂraÂti kao da je poÂluÂdio naÂreÂ?uÂjuÂ?i poÂkret. NitÂko se niÂje ni poÂmaÂkao. Read more »
   Za dan naÂtjeÂcaÂnja izaÂbraÂna je neÂdjeÂlja, tako da su obje gruÂpe doÂbiÂle raÂdiÂlišta poÂdjeÂdnaÂke kvaÂliÂteÂte. CiÂviÂli taj dan niÂsu raÂdiÂli, pa su na izvoÂzu isÂkoÂpaÂnog ugljeÂna biÂli saÂmo zaÂtvoÂreÂnÂici. SvaÂka je gruÂpa doÂbiÂla po odreÂ?eÂni broj meÂtalÂnih marÂkiÂca-broÂjeÂva koÂji su vješaÂni na vaÂgoÂneÂte da bi se na izlazu znaÂlo koÂja je gruÂpa ugljen isÂkoÂpaÂla. Jasno da u borÂbi s vrhunÂskim proÂfeÂsiÂonalÂciÂma niÂsmo imaÂli šanÂsu. No, UzeÂir je skoÂvao plan. Read more »
   Kad je koÂnaÂ?no zaÂpoÂvjeÂdnik reÂkao da se oprosÂtiÂmo, moÂjiÂma paÂde na paÂmet da mi niÂsu prioÂp?iÂli najÂraÂdoÂsniÂju i najÂljeÂpšu viÂjest. Dan raÂniÂje je moj odÂvjeÂtnik g. BaÂlaÂgiÂja jaÂvio majÂci da mi je VrhoÂvni sud BiH kaÂznu preÂinaÂ?io sa 5 na 3 goÂdiÂne zaÂtvora. Read more »
   PriÂbližaÂvaÂli smo se žiÂci koÂjom je bio ograÂ?en naš loÂgor. NeÂdaÂleÂko od ulaÂza proÂteÂzaÂla se usÂka pruÂga ?iÂje su traÂ?niÂce voÂdiÂle do bliÂzine noÂvog okna, naÂpušteÂnog, jer se poÂkaÂzao “?oÂrak”. Pred saÂmim ulaÂzom biÂla je miÂniÂjaÂturÂna skreÂtniÂca. Read more »
   Bio je koÂnac rujÂna, naÂvršaÂvao se mjeÂsec daÂna mog raÂda u ruÂdniÂku. Znao sam da meÂ?u naÂma ima “cinÂkaÂroša”, ljuÂdi uliÂziÂca, proÂdaÂnih duša koÂji su poÂkušaÂvaÂli, blaÂteÂ?i druÂge, olaÂkšaÂti vlasÂtiÂtu suÂdbiÂnu. Do taÂda ih još niÂsam bio upoÂznao, kaÂsniÂje ?u ih veÂoma ?esÂto suÂsreÂtaÂti. Read more »
   Mog prvog raÂdnog daÂna upoÂznao sam “hunÂtoÂve”, vaÂgoÂneÂte u koÂje je staÂjaÂlo oko toÂnu ugljeÂna. CiÂjeÂlo raÂdno vriÂjeÂme ubaÂciÂvao sam u njih otÂkoÂpaÂni ugljen, raÂdeÂ?i najÂboÂlje što sam umio i moÂgao. Read more »
   JeÂdan od nadÂzorÂniÂka u našoj smjeÂni bio je posÂtaÂriÂji ruÂdar LaÂzar. S veÂliÂkim br?iÂnaÂma djeÂloÂvao je doÂbroÂdušno. Bio je doÂbar preÂma svima naÂma sve dok nas naÂkon mjeÂsec daÂna niÂje poÂ?eo diÂjeÂliÂti po naÂciÂjaÂma i kvaÂliÂfiÂkaÂciÂjaÂma djeÂla za koÂja smo biÂli suÂ?eÂni. Read more »
   NaÂkon veÂ?eÂre i praÂnja zdjeÂle, odveÂdeÂni pred druÂgu baÂraÂku, priÂmiÂli smo kažÂnjeÂniÂ?ko rublje i odiÂjeÂla kao i gloÂmaÂzne, neÂudoÂbne ciÂpeÂle. OdiÂjeÂla su biÂla od gruÂbe tkaÂniÂne taÂmnoÂsmeÂ?e boÂje, okruÂgla kaÂpa poÂput plitÂke zdjeÂle od isÂtog maÂteÂriÂjaÂla. RuÂblje je biÂlo biÂjeÂle boÂje. IdeÂalÂno za rad u ruÂdniÂku, poÂmiÂslih. Read more »
   To?no na goÂdišÂnjiÂcu mog uhiÂ?eÂnja, 26. koÂloÂvoÂza, raÂno ujuÂtro smo proÂbuÂ?eÂni. ReÂ?eÂno nam je da spaÂkiÂraÂmo svoÂje stvaÂri jer ideÂmo u “preÂkoÂmanÂdu”. To je moÂglo znaÂ?iÂti kaÂzniÂoniÂcu u ZeÂniÂci ili FoÂ?i. PoÂsliÂje doÂruÂ?ka (toÂpla “goÂla” ciÂkoÂriÂja) poÂdiÂjeÂljen nam je po jeÂdan kruh, poÂveÂzaÂni smo lanÂciÂma u paÂroÂve i u koÂloÂni odveÂdeÂni na žeÂljeÂzniÂ?ku posÂtaÂju. BiÂlo nas je ?eÂtrdeÂseÂtak s praÂtnjom od jeÂdnog miÂliÂciÂonaÂra na dvoÂjiÂcu osuÂ?eÂniÂka. Read more »