PoÂsljeÂdnji daÂni oteÂgli su se kao goÂdiÂne. Došao je taÂko i 12. ožujÂka, dan priÂje otpusÂta. DoÂbio sam svoÂje odiÂjeÂlo, obuÂkao se i paÂraÂdiÂrao po odjeÂljeÂnju iduÂ?i iz soÂbe u soÂbu i pozÂdraÂvljaÂjuÂ?i se sa znanÂciÂma. NeÂgdje poÂsliÂjeÂpoÂdne našao sam se na kruÂgu izmeÂ?u svog odjeÂljeÂnja i upraÂvne zgraÂde. UgleÂdao sam upraÂvniÂka, preÂko raÂmeÂna mu je viÂsiÂla loÂvaÂ?ka puška. Na poÂvodÂcu je voÂdio psa. KreÂnuo je u lov. Read more »
   Ve? poÂpoÂdne bio sam u knjižniÂci gdje mi je ŽonÂtar (ime sam mu zaÂboÂraÂvio), po zaÂtvorÂskom stažu ve? inÂvenÂtar, reÂkao što ?u raÂdiÂti. Bio je to laÂgan poÂsao, izraÂda kaÂtaÂloÂga i nuÂmeÂriÂraÂnje knjiÂga. ŽonÂtar je bio šuÂtljiv, poÂvuÂ?en u seÂbe i kroz taj oklop se tešÂko biÂlo uvuÂ?i. Ipak smo liÂjeÂpo suÂraÂ?iÂvaÂli. Read more »
   Prošao je i siÂjeÂ?anj. UpraÂvo sam na ziÂdu izÂgreÂbao kaÂlenÂdar koÂji je zaÂvršaÂvao 12. ožujÂka, daÂnom uo?i mog izlasÂka na sloÂboÂdu. DeÂseÂtak broÂjeÂva ve? je biÂlo preÂcrtaÂno. SuÂdbiÂna jaÂrac je htjeÂla da veÂljaÂ?a, upraÂvo te 1952. goÂdiÂne, ima 29 daÂna. RaÂdeÂ?i taj svoj “ziÂdÂni” kaÂlenÂdar, to još niÂsam znao. JeÂdnog juÂtra došao je po meÂne MirÂkiÂca i sproÂveo me raÂvno u poÂmoÂ?niÂkoÂvu kanÂceÂlaÂriÂju, isÂtu onu u koÂjoj mi je JuÂre BiÂli? naÂvjesÂtio “reÂviÂziÂju staÂva”. Read more »
           NeÂkoÂliÂko daÂna kaÂsniÂje na vraÂtiÂma ?eÂliÂje poÂjaÂvio se vitÂki, mlaÂdoÂliÂki ciÂvil njeÂgoÂvaÂnih br?iÂ?a i predÂstaÂvio se kao noÂvi poÂmoÂ?nik upraÂvniÂka. Zvao se je, ako se ne vaÂram, HaÂdžiÂefenÂdi?, po struÂci praÂvnik. UljuÂdno se zaÂniÂmao da li se preÂma naÂma koÂrekÂtno posÂtuÂpa i da li imaÂmo priÂtužbi. NaÂraÂvno, niÂsmo ih imaÂli. Po otvaÂraÂnju druÂgih vraÂta zaÂkljuÂ?iÂli smo da obiÂlaÂzil sve ?eÂliÂje. JuÂre BiÂli? je, daÂkle, smiÂjeÂnjen. Bog je, eto, sišao i u kaÂzniÂoniÂcu. Read more »
   Prethodnih goÂdiÂna poÂvreÂmeÂno bi se u naÂjužem i najÂpoÂvjerÂljiÂviÂjem kruÂgu preÂpriÂ?aÂvaÂla neÂka od brižno ?uÂvaÂnih tajÂni o “vaÂspiÂtnim” meÂtoÂdaÂma priÂmjeÂnjiÂvaÂnim u zeÂniÂ?koj roÂbiÂjašniÂci. O onoÂme što su kriÂle ziÂdiÂne “staÂklaÂre” moÂglo bi se saÂtiÂma priÂ?aÂti a da se mnoÂgi od boljšeÂviÂ?kih naÂ?iÂna dušeÂvnog slaÂmaÂnja i fiÂziÂ?kog uništaÂvaÂnja ljuÂdi, u maštom boÂleÂsnoj a perÂfiÂdnoj verÂziÂji JuÂre BiÂliÂ?a, ne bi ni spoÂmeÂnuÂli. Read more »
   PoÂ?eo sam sa haÂpšeÂnjem i konÂtroÂverÂznom opÂtužbom na osnoÂvi koÂje sam i osuÂ?en. ReÂkao sam da je pet molÂbi moÂje obiÂtelji za poÂmiÂloÂvaÂnjem odbiÂjeÂno, da sam bio uzoÂran zaÂtvoÂreÂnik. ZaÂvršio sam tiÂme da sam priÂje tri mjeÂseÂca izoÂliÂran u saÂmiÂcu gdje je taÂkoÂzvaÂna “vaÂspiÂtna ekiÂpa”, sasÂtaÂvljeÂna od najÂtežih roÂbiÂjaša, teškim baÂtiÂnaÂma od meÂne iznuÂ?iÂvaÂla priÂznaÂnje za neÂposÂtoÂjeÂ?a djeÂla. Read more »
   Uz naÂpoÂmeÂnu da mu to niÂsam smio naÂpraÂviÂti, BiÂli? je sa starÂješiÂnom MirÂkiÂcom neÂkuÂda izišao. Ubrzo su se vraÂtiÂli u drušÂtvu jeÂdnog omaÂnjeg, izraÂziÂto mršaÂvog, u stvaÂri izÂglaÂdnjeÂlog zaÂtvoÂreÂniÂka. ReÂ?eÂno mu je da ?e od saÂda biÂti sa mnom u ?eÂliÂji i da me moÂra dan-no? nadÂziÂraÂti kaÂko opet ne bih naÂpraÂvio kaÂkvu gluÂpost. Read more »
   KaÂda smo došli pred vraÂta moÂje saÂmiÂce, zaÂtražio je da mu pružim ruÂke ve? daÂniÂma veÂzaÂne na leÂ?iÂma. JeÂdva sam ih osjeÂ?ao, biÂle su poÂtpuÂno utrnuÂle od raÂmeÂna na niže. SaÂgnuo se i opÂsoÂvao majÂku onoÂme tko me je veÂzao. DuÂgo je peÂtljao dok je uspio osloÂboÂdiÂti kaÂtanac i skiÂnuÂti laÂnac. ReÂkao mi je da ruÂke doÂbro proÂtrljam da mi krv proÂcirÂkuÂliÂra. Read more »
    UsliÂjeÂdiÂlo je deÂvet uzasÂtoÂpnih noÂ?i, za meÂne noÂ?i straÂve. SaÂda sam bio daÂnoÂnoÂ?no veÂzan, i to lanÂcem s ruÂkaÂma na leÂ?iÂma. VeÂzao me je stražar VlaÂdiÂca. LaÂnac je bio saÂpet kaÂtanÂcem. Da bi ga boÂlje zaÂteÂgao, pri saÂpiÂnjaÂnju mi je upiÂrao koÂljeÂnom u leÂ?a. Read more »
   MeÂho TuÂzlak niÂje šteÂdio snaÂgu. UsliÂjeÂdiÂli su udarÂci sa svih straÂna ciÂljaÂjuÂ?i reÂbra i buÂbreÂge. BoÂloÂvi su biÂli užaÂsni. Iako sam raÂzjaÂpio usÂta da urÂliÂknem, glas iz meÂne niÂje izlaÂzio. SaÂmo sam šištao kao gusÂka. ?uÂ?nuo sam i sav se skvr?io. Read more »
   Uglavnom, sva petorica su, iako osu?eni na visoke kazne, poslije mog izlaska otpušteni na uvjetnu slobodu. Svakako s obavezom da i u civilnom životu špijuniraju i potkazuju, jer jednom konfident – uviÂjek je konÂfiÂdent. ZluÂraÂdo se naÂdam da im je baÂrem saÂvjest ili strah da ih je sreÂdiÂna kao potÂkaÂziÂvaÂ?e preÂpoÂznaÂla poÂmuÂ?iÂvaÂla mirÂne sne. Read more »
   ImeÂna osÂtaÂlih, ?iÂje onoÂvreÂmeÂne fiÂziÂonoÂmiÂje i daÂnas ?uÂvam u sjeÂ?aÂnju, ni uz naÂjveÂ?i naÂpor ne moÂgu iz paÂm?eÂnja priÂzvaÂti. Možda zaÂto što s njiÂma, u onim najÂtežim treÂnuÂciÂma za meÂne, niÂsam imao konÂtaÂkta. Od za meÂne osoÂbno zaÂdužeÂne peÂtorÂke doÂbrih sluÂgu loših goÂspoÂdaÂra (KaÂpeÂtaÂnoÂvi?, TuÂzlak, VuÂlin, JaÂrak, BoÂsaÂnac) kaÂsniÂje sam na sloÂboÂdi sreÂtao MeÂhu TuÂzlaÂka i HajÂru KaÂpeÂtaÂnoÂviÂ?a. Read more »
    Tom priÂliÂkom liÂjeÂpo je biÂlo gleÂdaÂti i slušaÂti jeÂdnog sveÂ?eÂniÂka (to je bio JoÂsip PeÂri? – priÂmjeÂdba V. L. L.) koÂji je tražio da reÂviÂdiÂra svoj stav, a što su naiÂv?iÂne jeÂdva doÂ?eÂkaÂli. A kad se je ovaj poÂpeo da goÂvoÂri, umjesÂto da reÂviÂdiÂra stav on je poÂ?eo da braÂni vjeÂru i hrvatÂsku stvar. No ?im je to opažeÂno, diÂgli su JuÂriÂni miÂljeÂniÂci graÂju i viÂku i skiÂnuÂli ga fiÂziÂ?kom snaÂgom doÂlje.” Read more »
   ProÂbio sam se do poÂzorÂniÂce i u muÂkloj tišiÂni poÂ?eo goÂvoÂriÂti. PreÂpriÂ?ao sam svoÂju opÂtužniÂcu ne doÂdaÂjuÂ?i ništa noÂvo. NiÂsam ?ak ni izriÂjeÂkom priÂznao toÂ?nost inÂkriÂmiÂnaÂciÂje. Odmah sam nasÂtaÂvio riÂjeÂ?iÂma da po raÂspoÂpu MajÂstoÂroÂviÂ?u i jeÂdnaÂko opÂtužiÂvaÂnom vl?. BreÂkaÂlu ne može biÂti suÂ?eÂno kaÂtoÂliÂ?ko sveÂ?enÂstvo. Read more »
   Tko je bio taj prvi, uz najÂboÂlju se voÂlju ne moÂgu sjeÂtiÂti. SmanÂdrljao je neÂkaÂkvu priÂ?iÂcu o svom u?ešÂ?u u borÂbi proÂtiv naÂroÂdne vojÂske i kaÂko je u jeÂdnoj priÂliÂci bio ?lan gruÂpe kÂoja je izÂvršila egzeÂkuÂciÂju nad dvoÂjiÂcom uhvaÂ?eÂnih parÂtiÂzanÂskih kuÂriÂra. On doÂduše niÂje puÂcao, ali je bio priÂsuÂtan kao osiÂguÂraÂnje. Read more »